Page 28 - Erich Fromm - Umijeće ljubavi
P. 28
ne. Najelementarniji primjer nalazi se u podru- nju nego bogati. Ipak, siromaštvo ispod određe-
čju seksa. Kulminacija seksualne funkcije mu- ne granice može onemogućiti davanje, i tako
škarca leži u aktu davanja: muškarac daje sebe, ono teško degradira, ne samo zato što neposre-
svoj spolni organ ženi. U trenutku orgazma on dno uzrokuje patnju nego i zato što siromašne
joj daje svoje sjeme. On ne može ne dati ako je lišava radosti davanja.
potentan. Ako ne može dati, onda je impotentan. Međutim, najvažnije područje davanja nije
Kod žene je proces isti, iako donekle složeniji. područje materijalnih dobara, već je ono u spe-
Ona također daje sebe; ona otvara dveri do svog cifično ljudskoj domeni. Šta jedna osoba daje
ženskog središta. U aktu primanja ona daje. drugoj? Ona daje od sebe, od naj skupocjenijeg
Ako je nesposobna za taj čin davanja, ako može što ima, ona daje od svog života. To ne znači
jedino da primi, ona je frigidna. Za nju se čin nužno da ona žrtvuje svoj život za drugu osobu
davanja zbiva ponovo, ali ne u funkciji ljuba- — već da joj daje od onoga što u njoj živi; ona
vnice, već u funkciji majke. Ona djetetu koje joj daje svoje radosti, svog interesa, razumijeva-
raste u njoj daje od sebe, ona daje svoje mlije- nja, znanja, humora, žalosti — sve izraze i mani-
ko dojenčetu, daje svoju tjelesnu toplinu. Bilo festacije onoga što u njoj živi. Takvim davanjem
bi bolno — ne davati. od svog života ona obogaćuje drugu osobu, ona
U području materijalnoga davati znači biti pospješuje životnost drugoga, pospješujući i
bogat. Nije bogat onaj tko ima mnogo, već onaj vlastitu. Ona ne daje da bi primila; davanje je
tko daje mnogo. Sakupljač koji je uznemiren da samo po sebi izuzetna radost. Ali, u davanju ona
nešto ne izgubi jest, izraženo rječnikom psiho- ne može a da nešto ne oživi u drugoj osobi, i
logije, siromašan, osiromašen čovjek — bez ob- upravo to što je oživljeno reflektira se povratno
zira koliko ima. Bogat je svatko tko je kadar da na njoj. U istinskom davanju ona ne može a da
daje. On doživljava sebe kao onoga koji može ne primi ono što joj je uzvraćeno. Davanjem
od sebe prenijeti drugima: Jedino čovjek lišen činimo i drugu osobu davaocem i oboje sudjelu-
svega što nadilazi gole potrebitosti za uzdržava- jemo u radosti onoga što je oživljeno. U činu
nje bio bi nesposoban da uživa u činu davanja davanja nešto je rođeno i obje osobe koje sudje-
materijalnih dobara. Ali svakodnevno iskustvo luju u tom činu zahvalne su za životnost koja je
nam pokazuje da ono što neka osoba smatra za za njih rođena. Primijenjeno na ljubav to znači:
najmanju potrebu zavisi isto toliko o njezinu ljubav je moć koja proizvodi ljubav, impotencija
karakteru koliko i o njezinu stvarnom imetku. je nesposobnost da se proizvede ljubav. Ovu
Dobro je poznato da su siromašni skloniji dava-
misao je prekrasno izrazio Mara: »Uzmi« kaže
39
