Page 25 - Erich Fromm - Umijeće ljubavi

ment nekoga ili nečega izvan sebe; ona ne treba Suprotno simbiotskom sjedinjenju zrela ljubav
da rješava problem života produktivnom dje- je sjedinjenje pod uvjetom očuvanja vlastitog
latnošću. integriteta, vlastite individualnosti. Ljubav je
Aktivni oblik simbiotskog spajanja je domi- aktivna čovječja snaga, snaga koja probija zidove
nacija, ili da upotrijebimo psihološki termin koji što razdvajaju čovjeka od njegovih bližnjih,
odgovara mazohizmu — sadizam. Sadistička oso- koja ga sjedinjuje s drugima. Ljubav pomaže
ba se želi spasiti svoje osamljenosti i osjećaja čovjeku da prevlada osjećaj osamljenosti i od-
utamničenja time što drugu osobu čini sastavnim vojenosti, a ipak mu dopušta da bude svoj, da
dijelom sebe. Ona uveličava i podiže sebe, udru- zadrži svoj integritet. U ljubavi se zbiva para-
žujući se s drugom osobom koja je obožava. doks da dva bića postaju jedno, a da ipak ostaju
Sadistička je osoba isto tako ovisna o podlo- dvoje.
žnoj osobi kao što je i ona ovisna o njoj. Nijedna Ako kažemo da je ljubav aktivnost, suočavamo
ne može živjeti bez druge. Razlika je jedino u se s teškoćom koja leži u dvosmislenom značenju
tome što sadistička osoba zapovijeda, izrabljuje, riječi »aktivnost«. Pod »aktivnošću-« se u moder-
vrijeđa, ponižava, a što je mazohistička osoba noj upotrebi riječi obično misli na radnju koja,
izrabljivana, vrijeđana, ponižavana. To je znatna proizvodi promjenu u postojećoj situaciji po-
razlika u realističkom smislu; u dubljem emo- sredstvom utroška energije. Tako se čovjek
cionalnom smislu razlika nije toliko važna ko- smatra aktivnim ako vodi neki posao, studira
liko ono što im je objema zajedničko: sjedinjenje medicinu, radi na pokretnoj traci, izrađuje stol,
bez integriteta. Ako čovjek razumije ovo, onda ili se bavi sportovima. Zajedničko je svim tim
ga također neće iznenaditi da neka osoba obično aktivnostima da su one upravljene prema vanj-
reagira na oba načina, sadistički i mazohistički, skom cilju koji moraju postići. Nije uzeta u obzir
redovito prema različitim objektima. Hitler je motivacija aktivnosti. Uzmimo, na primjer, čo-
reagirao ponajprije na sadistički način prema vjeka kojega duboki osjećaj nesigurnosti i osam-
ljudima, ali zato mazohistički prema sudbini, ljenosti tjera da neprestano radi, ili čovjeka koji
povijesti, »-višoj sili-« prirode. Njegov svršetak čini to isto zbog ambicije ili pohlepe za novcem.
— samoubojstvo usred opće razorenosti — isto U svakom takvom slučaju čovjek je rob strasti,
je a njegova je aktivnost zapravo »pasivnost-« jer
tako karakteristično kao i njegov san o uspjehu je on tjeran; on podnosi radnju, a nije »činilac-«.
1
— potpuna dominacija. S druge strane, čovjek koji sjedi i razmišlja, je-
1 Vidi detaljniju studiju sadizma i mazohizma u knjizi dino s namjerom i svrhom da iskusi sebe i svoje
E. Fromma: »Bijeg od slobode«, Nolit — Beograd
1963.

34 35