Page 27 - Erich Fromm - Umijeće ljubavi

»napuštanje« nečega, lišavanje ili žrtvovanje.
jedinstvo sa svijetom, smatra se »pasivnim«, jer
ništa »ne čini«. A uistinu, ovo stanovište usre- Osoba čiji se karakter nije razvio iznad stepena
dotočena razmišljanja je najveća aktivnost što receptivne, izrabljivačke ili sakupljačke orijenta-
postoji, aktivnost duše koja je moguća jedino cije, doživljava akt davanja na taj način. Tržišni
pod uvjetom unutarnje slobode i nezavisnosti. karakter je sklon dati, ali samo u razmjenu za
Jedno shvaćanje aktivnosti, moderno, odnosi se primanje; davanje bez primanja njemu se čini
3
na upotrebu energije za postizavanje vanjskih kao prevara . Ljudi koji su pretežno neproduk-
ciljeva, drugo opet na korištenje čovjekovih tivni osjećaju davanje kao osiromašenje. Stoga
da
Neki
daje.
vrste
odbija
urođenih snaga, bez obzira je li proizvedena većina pojedinaca te vrlinu u smislu neke žrtve.
davanje
smatraju za
ikakva vanjska promjena. To drugo shvaćanje je Oni misle da je upravo zato bolno dati što čov-
najjasnije formulirao Spinoza. On razlikuje jek to mora činiti. Vrlina davanja leži za njih u
među afektima aktivne i pasivne, »radnje« i samoj činjenici da se prihvaća žrtva. Bolje dati
»strasti«. U odvijanju aktivnog afekta čovjek je nego primiti, za njih znači bolje pretrpjeti liša-
slobodan, on je gospodar svog afekta; u odvijanju vanje nego doživjeti veselje.
pasivnog afekta, čovjek je tjeran, on je objekt
motivacija kojih sam nije svjestan. Tako Spi- Za produktivni karakter davanje ima potpuno
noza dolazi do tvrdnje da su vrlina i snaga jedno drugo značenje. Davanje je najviši izraz moći.
te isto. 2 Zavist, ljubomora, ambicija i svaka U samom aktu davanja ja doživljavam svoju
vrsta pohlepe su strasti; ljubav je djelovanje, čvrstinu, svoje bogatstvo, svoju snagu. Taj do-
primjenjivanje ljudske snage, koja se može življaj pojačane vitalnosti i moći ispunja me ra-
obavljati jedino u slobodi, a nikad pod prinudom. došću. Ja doživljavam sebe kao bogatog, kao
4
Ljubav je aktivnost, a ne pasivni afekat, ona onog koji troši, koji je živ i zato radostan . Da-
je »ostajanje« a ne »zaljubljivanje«. Na najopće- vati je radosnije nego primati, ali ne zbog toga
nitiji način aktivni karakter ljubavi može se iz- što je to lišavanje, već zbog toga što u aktu da-
vanja dolazi do izražaja moja životnost.
raziti tvrdnjom da je ljubav ponajprije davanje,
a ne primanje. Nije teško uočiti valjanost toga principa ako
Sta je davanje? Mada se čini da je odgovor ga primijenimo na različite specifične fenome-
na to pitanje jednostavan, on je zapravo vrlo . 3 Vidi detaljno razmatranje ovih karakternih ori-
dvosmislen i zamršen. Najraširenije nerazumi- jentacija u knjizi E. Fromma: »Čovjek za sebe« —
Rinehard and Company, New York 1947, poglavlje III,
jevanje je ono koje pretpostavlja da je davanje str. 54—117.
4 Usporedi definiciju radosti koju je dao Spinoza.
2 Spinoza »Etika« IV, def. 8.
37
36