Page 131 - Erich Fromm - Umijeće ljubavi
P. 131

Prakticiranje  umijeća  ljubavi  zahtijeva  prak-  kom  području  ljudskog  nastojanja često  započi-
 ticiranje vjere.   nje  onim  što  se  može  nazvati  »racionalnom  vi-
 Što  je  vjera?  Je  li  vjera  nužno  vjerovanje  u   zijom-«,  koja  je  sama  rezultat  znatnog  prethod-
 boga, ili u religijske doktrine?  Je  li  vjera nužno   nog  proučavanja,  reflektivnog  mišljenja  i  pro-
 suprotna  ili odvojena od uma  i racionalnog  miš-  matranja.  Kad  učenjak  uspije  da  sakupi  dovolj-
 ljenja?  Već  na  samom  početku  primanja  pro-  no  činjenica,  ili  uspije  da  izradi  matematsku
 blema  vjere čovjek  mora  razlikovati  racionalnu   formulu,  ili  oboje,  da  bi  učinio  svoju  prvotnu
 vjeru  od  iracionalne.  Pod  iracionalnom  vjerom   viziju  vrlo  uvjerljivom,  može  se  reći  da  je  do-
 razumijem vjerovanje (u osobu ili ideju) koje se   šao  do  privremene  hipoteze.  Pažljiva  analiza
 zasniva  na  čovjekovu  podvrgavanju  iracional-  hipoteze, da bi se razaznale njezine implikacije,
 nom  autoritetu. Suprotno tome, racionalna  vje-  i  gomilanje činjenica  koje  je  podržavaju,  vode
 ra  je  uvjerenje  što  se  korijeni  u čovjekovu  vla-  do  adekvatnije  hipoteze  i  naposljetku  možda  do
 stitom  doživljaju  misli  ili  osjećaja.  Racionalna   njezina uključivanja u sveobuhvatnu teoriju.
 vjera nije prije svega vjera u nešto, već kvalitet   U povijesti nauke ima  mnogo primjera vjere
 izvjesnosti  i  čvrstine  koje  imaju  naša  uvjere-  u razum  i  vizija  istine.  Kopernik, Kepler, Gali-
 nja.  Vjera  je  prije  karakterna  osobina  što  pro-  lej  i  Newton  bili  su  prožeti  nepokolebljivom
 žima  cijelu  našu  ličnost  nego  neko  specifično   vjerom  u  razum.  Zbog  nje  je  Giordano  Bruno
 vjerovanje.   bio  spaljen  na  lomači,  a  Spinoza  pretrpio  eks-
 Racionalna  se  vjera  korijeni  u  produktivnoj   komunikaciju.  Na  svakom  koraku, od  začinjanja
 intelektualnoj  i  emocionalnoj  djelatnosti.  U  ra-  racionalne  vizije  do  formuliranja teorije, vjera
 cionalnom  mišljenju,  gdje  se  smatra  da  vjeri   je  potrebna:  vjera  u  viziju  kao  racionalno  va-
 nema  mjesta,  racionalna  vjera  je  važna  kompo-  ljan  cilj  kojemu  treba  težiti,  vjera  u  hipotezu
 nenta.  Kako  naučenjak,  na  primjer,  dolazi  do   kao  vjerojatan  i  plauzibilan  stav,  i  vjera  u  ko-
 novog  otkrića?  Počinje  li  on  tako  da  pravi  eks-  načnu  teoriju,  dok  se  ne  postigne  u  najmanju
 periment  za  eksperimentom,  sakupljajući činje-  ruku opća suglasnost o njezinoj valjanosti. Ta
 nicu  za činjenicom,  a  da  nema  viziju  onoga  što   je  vjera  ukorijenjena  u  čovjekovu  vlastitom
 očekuje  da  će  naći?  Rijetko  se  do  bilo  kojeg   iskustvu,  u povjerenju  u čovjekovu  moć  mišlje-
 važnog  otkrića  na  bilo  kojem  naučnom  podru-  nja,  promatranja  i  suđenja.  Dok  se  iracionalna
 čju  došlo  na  taj  način.  Ni  ljudi  nisu  došli  do   vjera  prihvaća  kao  nešta  istinito  samo  zato  što
 važnih  zaključaka  kad  su  jednostavno  davali   autoritet ili većina tako kaže, racionalna se vje-
 krila mašti. Proces kreativnog mišljenja na sva-   ra korijeni u nezavisnom uvjerenju,  zasnova-


 152                                 153
   126   127   128   129   130   131   132   133   134   135   136