Page 13 - Dušan Đurović - Dukljanska zemlja.qxd

Bojana Pržić
topova, pušaka, mitraljeza i prasak bombi odlijegali su kao
užasavajući jauk zemlje. Ali nije zemlja nikad bila grešna i krvava
– krvlju su je natapale pogubne ljudske misli i ideje koje su
sprovođene u krvava djela. A zemlja će oprostiti i opet rađati i
omogućavati život. I treba biti svjestan Trenutka i njegove
Prolaznosti i nepokolebljivo u Život vjerovati, „u pobjedu dobra…
i… vjerovati u čojka… u čojka seljaka, ratara… čojka radnika… i
u ovaj narod… u njegovu snagu“ 41 jer ne rađaju se dobro i zlo iz
zemlje već ga tvori Čovjek.

* * *

Nastojali smo da u ovome radu iznesemo jedno osobeno
tumačenje motiva zemlje, možda i najmarkantnijeg motiva u
romanu Dukljanska zemlja Dušana Đurovića. Ovaj roman
Đurović je objavio 1939. godine, dakle, u međuratnom periodu
crnogorske književnosti, a književnost tog perioda obilježena je
brojnim promjenama i gibanjima koja su ponajviše posljedica
društvenih promjena. Đurović se, držeći se uglavnom kritičkog
realizma, posvetio pisanju pripovjedaka i romana.
U osnovi njegovog romana Dukljanska zemlja nalaze se
Duklja kao mitski prostor i legenda o caru Dukljanu kojom
ondašnji narod pokušava objasniti svoju okovanost zemljom.
Ono što je važno istaći jeste činjenica da se i u samom romanu
zaključuje da je Dukljan samo metafora za sve ono što čovjeka
tlači, što vlada njime i što mu slobodu uzima. Posebna pažnja
posvećena je Gorčinovoj antejskoj vezanosti za zemlju: ona je
njegov izvor života i snage. Zemlja umije i da izda i da nagradi
svojim plodom, ali čovjek nju ne smije iznevjeriti jer joj je već
dovoljno zla nanio.
Tumačeći načine na koje je čovjek vezan za zemlju pokušali
smo da protumačimo odnose Čovjeka i Prirode uopšte: uporedili
smo teritorijalnost koja postoji u životinjskome svijetu s ljudskom
41 Isto, 259.
230 MATICA, br. 82, ljeto 2020. www. maticacrnogorska.me