Page 77 - Dan Brown - Postanak
P. 77
17.
Š U M L I VA D E U N U T R I N I Guggenheimova muzeja utihnuo je kad je glas
Edmonda Kirscha zagrmio s nebesa. Stotine uzvanika ležale su na dekama i zurile u
blještavo zvjezdano nebo. Robert Langdon ležao je nedaleko od središta polja utonuo
u sve većem iščekivanju.
„Noćas ponovno budimo djeca”, nastavio je Kirschev glas. „Ležimo pod
zvijezdama dok su nam umovi otvoreni za sve mogućnosti.”
Langdon je osjećao kako uzbuđenje struji masom.
„Noćas budimo poput drevnih istraživača”, izjavio je Kirsch, „onih koji su za
sobom ostavljali sve i plovili beskrajnim oceanima... onih koji su prvi ugledali
zemlju dotad neviđenu... onih koji su zadivljeni pali na koljena spoznavši kako je
svijet kudikamo veći nego što su se njihove filozofije usuđivale zamišljati. Njihova
drevna vjerovanja o svijetu nestajala su sučelice novim otkrićima. Tako razmišljajte
večeras.”
Impresivno, pomislio je Langdon, pitajući se je li Edmondov govor unaprijed
snimljen ili Kirsch stoji negdje iza scene i čita tekst.
„Prijatelji”, odjeknuo je Edmondov glas iznad njihovih glava, „večeras smo se
okupili ovdje da bismo čuli vijest o važnom otkriću. Dopustite mi prije toga da
iznesem uvod. Večeras, kao i u svakom velikom iskoraku ljudske filozofije, ključno
je da svi razumijemo povijesni kontekst u kojem se rađa ovaj trenutak.”
U daljini je zagrmjelo – u pravi tren. Langdon je osjetio basove kako mu tutnje u
utrobi.
„Kako bismo se bolje pripremili za ono što slijedi”, nastavio je Edmond, „imamo
sreću da je u društvu s nama slavni znanstvenik – legenda u svijetu simbola, kodova,
povijesti, religije i umjetnosti. Također i moj dragi prijatelj. Dame i gospodo, molim
vas pozdravite harvardskog profesora Roberta Langdona.”
Langdon se pridigao na lakte dok su okupljeni oduševljeno pljeskali, a zvijezde
iznad njih pretapale se u široki kadar iznad velikog auditorija prepunog ljudi. Na
podiju je Langdon koračao amo-tamo u sakou od tvida ispred ushićene publike.
Dakle, to je uloga koju je Edmond spominjao, pomislio je i pomalo s nelagodom
ponovno se ispružio na travu.
„Prvi ljudi”, predavao je Langdon na zaslonu, „s divljenjem i čuđenjem odnosili
