Page 79 - Dan Brown - Postanak

„Bezbrojni bogovi ispunjavali su bezbrojne praznine”, rekao je Langdon. „Ipak,
tijekom stoljeća, jačala je znanstvena spoznaja.” Nebo je preplavio kolaž tehničkih i
matematičkih simbola. „Kako su praznine u našem poimanju prirodnoga svijeta
postupno nestajale, panteon naših bogova počeo se smanjivati.”

Na stropu je u prvi plan izbila slika Posejdona.

„Na primjer, kad smo otkrili da plimu i oseku uzrokuju Mjesečevi ciklusi,
Posejdon je postao nepotreban pa smo ga prognali kao besmislen mit
neprosvijećenog vremena.”

Posejdonova slika nestala je u oblaku dima.
„Kao što znate, isti usud čekao je sve bogove – odumirali su jedan po jedan
postajući nevažni našim evoluirajućim intelektima.”

Iznad glava slike bogova počele su treperiti i gasnuti jedna po jedna – bogovi
oluje, potresa, pošasti i tako dalje.

Kako se broj slika smanjivao, Langdon je dodao: „No, nemojte se zavaravati. Ti
22
bogovi nisu otišli ‘tiho u tu dobru noć’ – kad jedna civilizacija odbacuje vlastite
bogove, to je prljav proces. Duhovna vjerovanja u naše mlade psihe duboko
ukorjenjuju upravo oni koje najviše volimo i najviše im vjerujemo – naši roditelji,
naši učitelji, naši vjerski vođe. I stoga, svaki pomak u poimanju vjere događa se
tijekom nekoliko naraštaja i ne prolazi bez velike tjeskobe i, često, krvoprolića.”

Zveket mačeva i povici pratili su postupan nestanak bogova čije su slike
iščezavale jedna po jedna. Naposljetku je ostala slika samo jednog boga – izborano
lice s valovitom bijelom bradom

„Zeus...” objavio je Langdon zvonkim glasom. „Bog svih bogova. Najstrašniji i
najštovaniji od svih poganskih božanstava. Zeus se, snažnije od ijednog drugog
boga, opirao vlastitu izumiranju – bjesomučno se borio protiv vlastitog nestanka, baš
kao i prijašnji bogovi koje je sam zamijenio.”

Na stropu su bljesnule slike Stonehengea, sumerskih pločica s klinastim pismom
i velikih egipatskih piramida. Zatim se vratila Zeusova bista.

„Zeusovi poklonici toliko su se opirali dokinuću njihova boga da pobjedničkoj
kršćanskoj vjeri nije preostalo ništa drugo nego prihvatiti Zeusovo lice kao lice
njihova novog Boga.”
Na stropu se bradata Zeusova bista glatko pretopila u fresku s istim bradatim
licem – licem kršćanskog Boga kako ga je Michelangelo prikazao u Stvaranju
Adama na stropu Sikstinske kapele.

„Danas više ne vjerujemo u priče poput onih o Zeusu – o dječaku kojeg je
odgojila koza i koji je moć dobio od jednookih stvorenja Kiklopa. Nama,