Page 80 - Dan Brown - Postanak

obdarenima suvremenim načinom razmišljanja, te priče spadaju u mitologiju –
zastarjele priče koje pružaju zabavan uvid u vlastitu prošlost praznovjerja.”

Na svodu se pojavila slika prašne police s knjigama, gdje su u kožu uvezane
knjige o drevnim mitologijama čamile u tami, uz bok knjiga o obožavanju prirode,
Baalu, Inani, Ozirisu i bezbrojnim starim teologijama.

„Danas je stanje drugačije!” objavio je dubok Langdonov glas. „Mi smo
‘Modernisti’.”

Na nebu su bljesnule nove slike – oštre i blistave fotografije svemirskih
istraživanja... računalnih čipova... medicinskog laboratorija... akceleratora čestica...
blještavih mlažnjaka.
„Intelektualno smo razvijeni i tehnološki napredni ljudi. Ne vjerujemo u
divovske kovače koji rade pod vulkanima ni u bogove koji vladaju plimama i
godišnjim dobima. Nismo nimalo nalik na naše drevne pretke.”

Ili možda jesmo? promrmljao je Langdon sebi u bradu, nijemo usnama prateći
snimku.

„Ili možda jesmo?” oglasio se Langdon odozgo. „Smatramo se suvremenim,
racionalnim pojedincima, a ipak, najraširenija religija unutar naše vrste sadrži cijeli
niz čudesnih tvrdnji – ljudi koji neobjašnjivo ustaju iz mrtvih, bezgrešna začeća,
osvetoljubivi bogovi koji šalju pošasti i poplave, mistična obećanja života poslije
smrti na nebesima prošaranim oblacima ili pak u vatrama paklenim.”

Dok je Langdon govorio, na svodu su bljeskali dobro poznati kršćanski prizori
uskrsnuća, Djevice Marije, Noine arke, razdvajanja Crvenog mora, raja i pakla.

„Dakle, zamislimo na trenutak”, rekao je Langdon, „kako bi reagirali budući
povjesničari i antropolozi. Oboružani perspektivom, hoće li se osvrnuti na naša
religiozna uvjerenja i kategorizirati ih kao mitologiju neprosvijetljenog doba? Hoće
li naše bogove gledati onako kako mi gledamo Zeusa? Hoće li prikupiti naše svete
spise i prognati ih na prašnjavu policu povijesti?”

To je pitanje dugo ostalo visjeti u zraku.
Tada je neočekivano tišinu prekinuo glas Edmonda Kirscha.

„TAKO JE, profesore”, zagrmio je futurist iz visina. „Vjerujem da će se sve to
dogoditi. Vjerujem da će se budući naraštaji pitati kako je tehnološki napredna vrsta
poput naše ikako mogla vjerovati većini onoga čemu nas uče današnje religije.”

Kirschev glas jačao je dok je po svodu bljeskao nov niz slika – Adam i Eva, žena
umotana u burku, hinduistički hod po vatri.

„Vjerujem kako će budući naraštaji sagledavati naše današnje tradicije”, govorio
je Kirsch, „i zaključiti da smo živjeli u doba neprosvijećenosti. Kao dokaz, iznijet će