Page 82 - Dan Brown - Postanak
P. 82

prave suze.

                 „I  tako  sam  se,  kao  programer,  morao  zapitati:  kakav  je  to  bizaran  operativni
             sustav sposoban stvoriti tako alogične izlazne podatke? Kad bismo mogli zaroniti u
             ljudski  mozak  i  pročitati  njegov  operativni  sustav,  pronašli  bismo  nešto  slično
             ovomu.”

                 Četiri divovske riječi pojavile su se na svodu.


                                                    PREZRI KAOS.
                                                     STVORI RED.

                 „To je temeljni program našeg mozga”, rekao je Edmond. „Posljedično, ljudi su
             skloni tomu. Protive se kaosu. Zagovaraju red.”

                 Prostorija  je  odjednom  zatutnjala  kakofonijom  disonantnih  zvukova  glasovira,
             kao da dijete šakama udara po tipkama. Langdon i oni oko njega nesvjesno su se
             zgrčili.

                 Edmond je nadglasavao buku: „Zvuk koji proizvodi netko nasumičnim udarcima
             po klaviru je nepodnošljiv! No, ako uzmemo iste te note i dovedemo ih u bolji red...”
                 Nasumična grmljavina odmah je utihnula i zamijenila ju je umirujuća melodija

             Debussyjeve skladbe „Clair de Lune”.
                 Langdon je osjetio kako mu se mišići opuštaju – napetost u dvorani kao da je
             iščeznula.

                 „Naši mozgovi uživaju”, rekao je Edmond. „Iste note. Isto glazbalo. Samo što
             Debussy  stvara  red.  Ista  ta  radost  stvaranja  reda  ono  je  što  ljude  tjera  da  slažu
             slagalice ili ravnaju slike na zidovima. Naše nagnuće organizaciji upisano je u naš
             DNK, tako da ne bi trebala iznenaditi činjenica što je najveći izum koji je stvorio
             ljudski um upravo kompjutor – stroj, izričito načinjen da nam pomogne stvoriti red iz
             kaosa. Zapravo, španjolski naziv za kompjutor glasi ordenador – doslovno, ‘ono što
             stvara red’.”

                 Pojavila  se  slika  golema  superkompjutora  za  čijim  je  samotnim  terminalom
             sjedio mladić.

                 „Zamislite  samo  da  imate  moćan  kompjutor  s  pristupom  svim  podacima  na
             svijetu. Dopušteno vam je kompjutoru postaviti koje god pitanje želite. Vjerojatnost
             pretpostavlja da biste naposljetku postavili dva temeljna pitanja koja okupiraju ljude
             otkako smo prvi put postali svjesni sebe.”

                 Mladić je nešto upisao u terminal i pojavio se tekst.


                                                   Odakle dolazimo?
   77   78   79   80   81   82   83   84   85   86   87