Page 73 - Dan Brown - Postanak

Nestali su svi prividi.

Ávila nije više stajao na livadi.
Našao se u golemu, pravokutnu prostoru kojim je dominirao balon ovalna oblika.

Soba unutar sobe. Konstrukcija ispred njega – neka vrsta dvorane nadsvođene
kupolom – bila je okružena visokim kosturom skela koji je nosio mreže kabela,
rasvjete i zvučnika. Okrenut prema unutra, unisono je blistao grozd videoprojektora
bacajući široke trake svjetla na prozirnu površinu kupole i stvarao privid zvjezdanog
neba i valovitih brda.

Ávila se divio Kirschevu talentu za dramu, iako futurist nije mogao ni sanjati u
kakvu će se dramu pretvoriti ova večer.
Ne zaboravi što je na kocki. Ti si vojnik u plemenitom ratu. Sudionik nečega
većeg od tebe.

Ávila je u mislima bezbroj puta isprobao svoj zadatak. Posegnuo je u džep i
izvukao krupna zrnca krunice. U tom trenutku, iz gornjeg niza zvučnika unutar
kupole, zagrmio je muški glas poput glasa Božjega.

„Dobra večer, prijatelji. Moje je ime Edmond Kirsch.”