Page 71 - Dan Brown - Postanak
P. 71
15.
N A Č I N J E N O D C R N O G platna napetog preko potpornih lukova, tunel je bio
oko šest metara širok te se blago uspinjao ulijevo. Podnožje tunela prekrivao je gust,
crni sag, a dvije rasvjetne trake postavljene uz donji rub zidova bile su jedini izvor
svjetla.
„Cipele, molim vas”, došapnuo je kustos pridošlicama. „Molim vas, svi izujte
cipele i ponesite ih sa sobom.”
Langdon je izuo svoje svečane cipele od lakirane kože te su mu stopala u
čarapama uronila duboko u iznimno mek sag. Osjetio je kako mu se tijelo
instinktivno opušta. Posvuda oko sebe čuo je zadovoljne uzdahe.
Dok je koračao niz prolaz, Langdon je konačno spazio kraj – pregradu od crnih
zavjesa gdje su uzvanike dočekivali kustosi koji su im pružali naizgled debele
ručnike za plažu prije nego što bi ih propustili kroz zavjesu.
Unutar tunela, uzbuđeni žamor raspršio se u tišinu punu neizvjesnosti. Kad je
Langdon pristigao do zavjese, kustos mu je pružio složeni komad tkanine te je tada
primijetio da nije riječ o ručniku, nego o malenoj, plišanoj deki s jastukom ušivenim
na jednom kraju. Langdon je zahvalio kustosu i zakoračio u prostor iza zavjese.
Drugi put te večeri bio je primoran zastati protiv svoje volje. Iako Langdon nije
mogao reći što je točno zamišljao da će vidjeti iza zavjese, zasigurno nije bilo ni
blizu prizoru koji ga je dočekao.
Jesmo li to... na otvorenom?
Langdon je stajao na rubu širokog polja. Iznad njega prostiralo se blistavo
zvjezdano nebo, a u daljini se tanak mjesečev srp uzdizao iza usamljena stabla
javora. Cvrčci su cvrčali, a lice mu je milovao topao lahor, zapuši zraka bili su puni
zemljana mirisa svježe pokošene trave na kojoj je stajao.
„Gospodine?” javio se šaptom kustos, uzeo ga pod ruku i poveo u polje. „Molim
vas, nađite si mjesto na travi. Rasprostrite deku i uživajte.”
Langdon je kročio na polje zajedno s drugim jednako zapanjenim uzvanicima od
kojih je većina sada birala gdje će rasprostrti deke na golemoj tratini. Njegovan
travnjak bio je veličine hokejskog terena i obrubljen stablima, ljuljem i rogozom koji
su šuškali na povjetarcu.
Langdonu je trebalo nekoliko trenutaka da shvati kako je sve to iluzija –
