Page 68 - Dan Brown - Postanak
P. 68
No Edmond se nije ukazao.
Vrata su stajala otvorena gotovo deset sekundi.
Zatim je kroz njih prošla elegantna žena i uputila se prema podiju. Bila je
neopisivo lijepa – visoka, vitka, duge crne kose – u pripijenoj bijeloj haljini s
dijagonalnom crnom prugom. Kao da je bez napora klizila po podu. Zaustavila se na
sredini, namjestila mikrofon, duboko udahnula te se strpljivo nasmiješila
okupljenima čekajući da odbrojavanje završi.
Prijenos uživo počinje za 10 sekundi.
Žena je na trenutak sklopila oči kao da se želi sabrati, a onda ih je ponovno
otvorila – bila je oličenje smirenosti.
Kamerman je podigao pet prstiju.
Četiri, tri, dva...
Svi su utihnuli u dvorani kad je žena podigla pogled prema kameri. LCD zaslon
pretopio se u živu sliku njezina lica. Ona je netremice promatrala publiku blistavim,
tamnim očima i nehajno, s maslinasta obraza, maknula pramen kose.
„Dobra večer svima”, progovorila je, kultivirano i srdačno, s blagim španjolskim
naglaskom. „Zovem se Ambra Vidal.”
Dvoranom se prolomio neobično glasan pljesak, što je značilo da velik dio
okupljenih znade tko je ona.
„¡Felicidades!” povi kao je netko. Čestitamo!
Žena je porumenjela, a Langdon je naslutio da mu nedostaju neke informacije.
„Dame i gospodo”, rekla je, brzo nastavljajući, „posljednjih pet godina radim kao
ravnateljica Guggenheimova muzeja u Bilbau te vam večeras želim dobrodošlicu na
ovu nevjerojatno posebnu večer koju će nam podariti uistinu izuzetan čovjek.”
Okupljeni su živo zapljeskali; pridružio im se i Langdon.
„Edmond Kirsch nije samo darežljiv pokrovitelj ovoga muzeja, nego je postao i
naš istinski prijatelj. Bila mi je povlastica i osobna čast što sam proteklih nekoliko
mjeseci mogla toliko blisko surađivati s njim i planirati ovu večer. Upravo sam
provjerila – vijest je preplavila sve društvene medije širom svijeta! Kao što ste
mnogi od vas nesumnjivo dosad saznali, Edmond Kirsch namjerava večeras
obznaniti važnu znanstvenu spoznaju – otkriće za koje vjeruje da će se zauvijek
pamtiti kao njegov najveći doprinos svijetu.”
Dvoranom je prostrujao žamor uzbuđenja.
