Page 59 - Dan Brown - Postanak
P. 59

postao  čovjek  kadar  ubijati?  Bezbožne  duše  koje  su  mu  otele  ženu  i  dijete
             preobrazile su ga. Moja djela sudi viša vlast, podsjetio se. Postoji pravda u onome
             što činim.

                 Kad je pristigao do prvog odmorišta, pogled mu je privukla žena na obližnjem
             prijelaznom mostiću. Najnovija zvijezda Španjolske, pomislio je promatrajući slavnu
             ljepoticu.

                 Nosila  je  pripijenu  bijelu  haljinu  s  dijagonalnom  crnom  prugom  koja  joj  se
             elegantno  spuštala  preko  torza.  Bilo  se  lako  diviti  njezinoj  vitkoj  pojavi,  gustoj
             tamnoj  kosi  i  otmjenu  držanju;  Ávila  je  primijetio  kako  nije  jedini  koji  je  prati
             pogledom.

                 Osim zadivljenih pogleda drugih uzvanika, žena u bijelom privlačila je i punu
             pozornost  dvojice  elegantnih  čuvara  koji  su  je  pratili  poput  sjene.  Muškarci  su  se
             kretali oprezno i samouvjereno poput pantera, odjeveni u identične modre sakoe s
             izvezenim grbovima i velikim inicijalima GR.

                 Ávilu njihova nazočnost nije iznenadila, ali kad ih je spazio, osjetio je da mu se
             puls  ubrzava.  Kao  bivši  pripadnik  španjolskih  oružanih  snaga,  dobro  je  znao  što
             znači GR. Dvojica čuvara naoružani su i dobro obučeni kao i svi tjelohranitelji na
             svijetu.

                 Ako su oni ovdje, moram dobro paziti, rekao je sebi.
                 „Hej!” zagrmio je muški glas tik iza njegovih leđa.

                 Ávila se naglo okrenuo.

                 Trbušasti  tip  u  smokingu,  s  crnim  kaubojskim  šeširom  široko  mu  se  smiješio.
             „Sjajan  kostim!”  rekao  je  pokazujući  na  Ávilinu  vojnu  odoru.  „Gdje  se  takvo  što
             može nabaviti?”
                 Ávila  ga  je  gledao,  a  šake  su  mu  se  refleksno  stisnule.  Životnim  vijekom
                                                                                                 20
             provedenim  u  služenju  i  žrtvovanju,  pomislio  je.  „No  hablo  inglés” ,  samo  je
             odvratio, slegnuo ramenima i nastavio se penjati stubama.

                 Na  prvom  katu  Ávila  je  pronašao  dug  hodnik  i  pratio  znakove  do  udaljenog
             toaleta na drugome kraju. Spremao se ući kad su se svjetla počela paliti i gasiti po
             čitavu muzeju – prvo, blago upozorenje da se uzvanici upute gore na prezentaciju.
                 Ávila je ušao u pust toalet, izabrao zadnji odjeljak i zaključao se. Ostavši sam,
             osjetio je da mu iz nutrine pokušavaju izroniti znani mu demoni, prijeteći da će ga
             povući natrag u bezdan.

                 Pet godina, a sjećanja me još progone.

                 Ávila je gnjevno prognao užase iz misli i izvukao krunicu iz džepa. Nježno ju je
   54   55   56   57   58   59   60   61   62   63   64