Page 44 - Dan Brown - Postanak

„Sjajno. Idemo onamo, može?”

Langdon se neodlučno osvrnuo po golemu prostoru i uputio prema udaljenoj
spirali dok je Winston nastavio govoriti:

„Profesore, čuo sam da je Edmond Kirsch vatreni poklonik vašeg djela – osobito
vaših razmišljanja o međudjelovanju različitih vjerskih tradicija tijekom povijesti te
njihovoj evoluciji koja se odražava u umjetnosti. Po mnogočemu je Edmondovo
područje teorije igara i prediktivnog računalstva prilično slično – riječ je o analizi
rasta različitih sustava i predviđanju njihova razvoja u vremenu.”

„Očito mu to dobro ide. Naposljetku, zovu ga Nostradamusom našeg doba.”
„Da. Iako je, ako pitate mene, usporedba pomalo uvredljiva.”

„Zašto biste rekli takvo što?” suprotstavio se Langdon. „Nostradamus je
najslavniji prognostičar svih vremena.”

„Profesore, ne mislim vam proturječiti, ali Nostradamus je ispisao gotovo tisuću
nehajno sročenih katrena koji su tijekom četiri stoljeća cvali i bujali pomagani
kreativnim iščitavanjima praznovjernika koji su tragali za značenjem ondje gdje ga
nema... sve od Drugog svjetskog rata, pogibije princeze Diane pa do napada na
Svjetski trgovinski centar. To je potpuno besmisleno. Nasuprot tomu, Edmond
Kirsch objavio je ograničen broj izrazito konkretnih predviđanja koja su se ostvarila
u vrlo kratkom razdoblju – korištenje clouda, automobili bez vozača, procesorski
čipovi pogonjeni snagom samo pet atoma. Gospodin Kirsch nije Nostradamus.”

Prihvaćam kritiku, pomislio je Langdon. Za Edmonda Kirscha govorilo se da u
suradnicima raspiruje žar odanosti, a Winston je očito bio jedan od Kirschevih
vjernih apostola.

„I, uživate li u mome vodstvu?” upitao je Winston mijenjajući temu. „Jako. Kapa
dolje Edmondu što je usavršio tehniku predavanja na daljinu.”
„Točno. Edmond je godinama sanjao o tom sustavu, te je uložio neopisive

količine vremena i novca razvijajući ga u tajnosti.”
„Stvarno? Tehnologija se ne čini toliko složenom. Moram priznati, isprva sam
bio skeptičan, ali ste me uvjerili – razgovor je bio stvarno zanimljiv.”

„Lijepo od vas, iako se nadam kako sada neću pokvariti sve kada priznam istinu.
Nažalost, nisam bio potpuno iskren s vama.”

„Kako, molim?”

„Kao prvo, moje ime nije Winston. Ime mi je Art.”
14
Langdon se nasmijao. „Muzejski kustos koji se zove Art ? Pa, ne krivim vas što
se koristite pseudonimom. Arte, drago mi je.”