Page 41 - Dan Brown - Postanak

07.

A D M I R A L L U I S Á V I L A stigao je do kontrolne točke muzeja i pogledao na
sat da provjeri je li došao na vrijeme.

Savršeno.
11
Pružio je svoj Documento National de Identidad čuvaru koji je provjeravao
popis uzvanika. Na trenutak mu se ubrzao puls kad na popisu nisu uspjeli pronaći
njegovo ime. Naposljetku su ga pronašli na samome kraju – dopisano u posljednji
trenutak – te je Ávila mogao ući.

Baš kao što mi je Regent obećao. Ávila nije imao pojma kako mu je to uspjelo.
Govorilo se da je popis večerašnjih uzvanika doslovno zabetoniran.
Produžio je do detektora metala gdje je izvukao mobitel i spustio ga u posudu.
Zatim je, neopisivo oprezno, izvukao neobično tešku krunicu iz džepa sakoa i
položio je na mobitel.

Nježno, rekao je sebi. Jako nježno.

Čuvar ga je propustio kroz detektor i donio mu posudu s osobnim stvarima na
drugu stranu.

12
„Que rosario tan bonito” , rekao je čuvar diveći se metalnoj krunici koja se
sastojala od snažnog lanca sa zrncima i debelog, zaobljenog križa.

„Gracias”, odvratio je Ávila. Načinio sam je sâm.
Ávila je prošao detektor bez problema. Na drugoj strani pokupio je mobitel i
krunicu te ih oprezno vratio u džep prije nego što se uputio do druge kontrolne točke,
gdje su mu dali neobične slušalice.

Ne treba mi obilazak, pomislio je. Imam svog posla.

Dok je prelazio predvorje, krišom je slušalice bacio u koš za smeće.

Srce mu je tuklo dok je u zgradi tražio skrovito mjesto odakle će nazvati Regenta
i javiti mu da je nesmetano ušao.
Za Boga, domovinu i kralja, pomislio je. No, najviše za Boga.

*

U tom trenutku, u najdubljim zakucima mjesečinom obasjane pustinje oko Dubaija,