Page 385 - Dan Brown - Postanak
P. 385

„Jednostavnim riječima”, nastavio je England, „materija se samoorganizira kako
             bi  čim  bolje  bolje  rasipala  energiju.”  Nasmiješio  se.  „Priroda  –  koja  se  trudi
             promicati nered – stvara malene niše reda. Te niše su strukture koje osnažuju kaos
             sustava i tako uzrokuju porast entropije.”

                 Langdon nikad nije o tome razmišljao, no England je imao pravo – posvuda su
             postojali primjeri. Langdon je zamislio olujni oblak. Kad oblak postane organiziran
             nabojem statičkog elektriciteta, univerzum stvara munju. Drugim riječima, fizikalni
             zakoni  stvorili  su  mehanizme  rasipanja  energije.  Munja  energiju  oblaka  rasipa  u
             zemlju, širi je i time povećava ukupnu entropiju sustava.

                 Kako bi se uspješno stvorio kaos, shvatio je Langdon, potrebno je malo reda.

                 Langdon  se  odsutno  pitao  mogu  li  se  i  atomske  bombe  smatrati  entropijskim
             oruđem – malenim nišama pomno organizirane materije koja služi stvaranju kaosa.
             Prisjetio se matematičkog simbola za entropiju i shvatio da izgledom podsjeća na
             eksploziju ili Veliki prasak – širenje energije u svim pravcima.













                 „I što možemo iz toga zaključiti?” upitao je England. „Kakve veze ima entropija
             s  postankom  života?”  Prišao  je  ploči.  „Kako  se  pokazalo,  život  je  neobično
             učinkovito sredstvo rasipanja energije.”

                 England je nacrtao sunce koje isijava energiju na stablo.

                 „Na primjer, stablo upija sunčevu energiju, koristi se njome da bi raslo i zatim
             emitira infracrvenu svjetlost – mnogo manje fokusiran oblik energije. Fotosinteza je
             iznimno  učinkovit  mehanizam  entropije.  Stablo  rastače  i  oslabljuje  koncentriranu
             energiju sunca, a ishod je povećanje entropije univerzuma. Isto se može reći za sve
             žive organizme – među njima i ljude – koji organiziranu tvar konzumiraju u obliku
             hrane,  pretvaraju  je  u  energiju  koju,  naposljetku,  u  obliku  topline  raspršuju
             univerzumom. Općenito uzevši”, zaključio je England, „vjerujem da život, kao prvo,
             poštuje fizikalne zakone, te da je i sam započeo upravo zbog tih zakona.”

                 Langdon je osjetio ushit dok je razmišljao o toj logici koja je djelovala prilično
             jednostavno  –  ako  sunčeva  svjetlost  pogodi  komad  plodna  tla,  fizikalni  zakoni
             Zemlje  stvorit  će  biljku  koja  pomaže  rasipati  tu  energiju.  Ako  sumporni  izvori  u
             oceanskim  dubinama  stvaraju  područja  kipuće  vode,  život  će  se  stvoriti  u  tim
             područjima kako bi raspršivao energiju.
   380   381   382   383   384   385   386   387   388   389   390