Page 390 - Dan Brown - Postanak
P. 390

95.





             B O G   N I J E   N E O P H O D A N, pomislio je Langdon, prisjećajući se Edmondovih
             riječi. Život je spontano potekao iz fizikalnih zakona.

                 O  ideji  spontane  abiogeneze  ili  nastajanja  života  već  su  dugo  –  teoretski  –
             raspravljali  neki  od  najvećih  znanstvenih  umova,  no  večeras  je  Edmond  Kirsch
             predstavio gotovo nepobitan dokaz da se spontana abiogeneza stvarno dogodila.

                 Nitko nikada nije uspio to demonstrirati... ili barem objasniti kako je došlo do
             toga.

                 Na  ekranu  je  Edmondova  simulacija  primordijalne  juhe  vrvjela  sićušnim,
             virtualnim oblicima života.
                 „Kad sam pratio procvat svoga modela”, govorio je Edmond, „pitao sam se što bi
             se  dogodilo  da  ga  pustim  da  odradi  svoje?  Bi  li  naposljetku  eksplodirao  i  raznio
             spremnik  te  stvorio  cijelo  životinjsko  carstvo,  pa  i  ljudsku  vrstu?  Što  ako  bih
             dopustio da ode dalje? Ako bih dovoljno čekao, bi li proizveo sljedeći korak ljudske
             evolucije i otkrio nam kamo idemo?”

                 Edmond  se  pojavio  pokraj  E-Wavea.  „Nažalost,  čak  se  ni  ovaj  kompjutor  ne
             može  nositi  s  modelom  tolikih  razmjera,  pa  sam  morao  pronaći  način  da  suzim
             simulaciju. Zato sam napravio nadasve neobičan izbor... posegnuo sam za tehnikom
             Walta Disneyja.”

                 Ekran je prikazao primitivan, dvodimenzionalan, crno-bijeli crtani film. Langdon
             ga je prepoznao – bio je do Disneyjev klasik iz 1928., Parobrod Willie.

                 „Crtić je kao umjetnička forma ubrzano napredovao u proteklih devedeset godina
             – od džepnih knjižica s Mickyjem Mouseom koje su se ubrzano listale da se stvori
             dojam animacije do bogato animiranih filmova danas.”

                 Pokraj  starog  crtica  pojavila  se  živa,  hiperrealistična  scena  iz  najnovijeg
             dugometražnog animiranog filma.
                 „Taj napredak u kvaliteti sličan je tritisućljetnoj evoluciji od špiljskih crteža do

             Michelangelovih  remek-djela.  Kao  futurista,  oduševljava  me  svako  umijeće  koje
             brzo napreduje”, nastavio je Edmond. „Tehnika koja omogućuje taj skok, kako sam
                                                   70
             saznao, naziva se ‘međuslikom’ . Riječ je o prečacu u računalnoj animaciji kojim
             autor  od  kompjutora  zahtijeva  da  generira  međuslike  između  dvije  glavne  slike  i
             glatko pretopi prvu u drugu, tako popunjavajući praznine. Umjesto da svaku sličicu
   385   386   387   388   389   390   391   392   393   394   395