Page 389 - Dan Brown - Postanak

94.

P O D Z E M N O M B A Z I L I K O M odjekivali su koraci u trku kad je agent Guardije
dojurio do trojice muškaraca koji su se okupili u najdubljem kutu crkve.

„Vaše Veličanstvo”, povikao je zadihan. „Edmond Kirsch... video... emitira se.”
Kralj se okrenuo u kolicima, a za njim, naglo, i princ Julián.

Valdespino je tužno uzdahnuo. Bilo je samo pitanje vremena, podsjetio se.
Unatoč tomu, osjećao je teret na duši, znajući da svijet gleda isti onaj video koji je
gledao u knjižnici Monserrata, s al-Fadlom i Kövesem.

Odakle dolazimo? Kirscheva postavka o „bezbožnom ishodištu” bila je i ohola i
bogohulna; razorno će djelovati na ljudsku čežnju da stremi višim idealima i
podražava Boga koji nas je sve stvorio na Svoju sliku.

Tragično, no Kirsch se nije zaustavio na tome. Svoje prvo oskvrnuće popratio je i
drugim, mnogo opasnijim – kad je iznio duboko uznemirujući odgovor na pitanje:
Kamo idemo?

Kirschevo predviđanje budućnosti bilo je zlokobno... toliko razorno da su
Valdespino i njegovi kolege molili Kirscha da ga ne objavi. Čak i kad bi futuristovi
podaci bili točni, svijetu bi bila nanesena neopisiva šteta kad bi se saznalo za njih.

Ne samo vjernicima, znao je Valdespino, nego svakom ljudskom biću na Zemlji.