Page 384 - Dan Brown - Postanak
P. 384
93.
M L A D I M U Š K A R A C koji se pojavio na Edmondovu ekranu bio je fizičar
Jeremy England. Bio je visok, jako mršav, neuredne brade i pomalo se zbunjeno
smješkao. Stajao je ispred ploče po kojoj su bile ispisane matematičke jednadžbe.
„Prvo”, rekao je England, srdačno i nenametljivo, „moram reći kako ova teorija
nije dokazana – to je samo ideja.” Slegnuo je ramenima. „Iako, priznajem, ako
bismo ikad uspjeli dokazati njezinu ispravnost, to bi imalo dalekosežne posljedice.”
Sljedeće tri minute fizičar je iznosio novu ideju koja je – kao i većina takvih
revolucionarnih koncepata – bila neočekivano jednostavna.
Ako je Langdon točno shvatio, Englandova ideja pretpostavljala je da univerzum
funkcionira s jedinstvenom svrhom. I sa samo jednim ciljem.
Da širi energiju.
Najjednostavnije rečeno, kad univerzum otkrije područja fokusirane energije, on
tu energiju širi. Klasičan primjer, koji je naveo i Kirsch, šalica je vruće kave na pultu
– uvijek se hladi i toplinu prenosi drugim molekulama u prostoru, sukladno drugom
zakonu termodinamike.
Langdon je u trenu shvatio zašto ga je Edmond ispitivao o mitovima Postanka –
svi su sadržavali prikaz energije i svjetla koji se šire u beskraj i rasvjetljuju tamu.
England je vjerovao kako tu postoji kvaka, povezana s načinom na koji
univerzum širi energiju.
„Znamo da univerzum naginje entropiji i neredu”, rekao je England, „i možda će
nas jako iznenaditi toliki primjeri molekula koje se međusobno organiziraju.”
Na ekranu se ponovno pokazalo onih nekoliko slika otprije – vrtlog tornada,
namreškano riječno korito, snježna pahulja.
„Sve su ovo”, rekao je England, „primjeri ‘disipativnih struktura’ – skupine
molekula organiziranih u strukture koje sustavu pomažu učinkovitije širiti energiju.”
England je brzo ilustrirao kako su tornada sredstvo kojim priroda razbija
koncentrirana područja visokog pritiska pretvarajući ih u rotacijsku silu koja se
naposljetku iscrpi. Isto vrijedi i za namreškana riječna korita koja presreću energiju
brzaca i rasipaju je. Snježne pahulje rasipaju sunčevu energiju stvarajući strukture s
mnogo faceta koje kaotično, u svim pravcima odbijaju svjetlo.
