Page 387 - Dan Brown - Postanak

„Kad sam ubrzao proces i simulirao protok stotina godina”, rekao je Edmond,
„vidio sam kako se oblikuju Miller-Ureyeve aminokiseline.” Iako Langdon nije bio
vrstan poznavatelj kemije, ipak je prepoznao sliku osnovnih proteinskih lanaca.
Kako se proces nastavljao, promatrao je kako se oblikuju sve složenije molekule i
povezuju se u lance šesterokuta koji podsjećaju na pčelinje saće.

„Nukleotidi!” povikao je Edmond dok su se šesterokuti nastavili spajati.
„Promatramo protok tisuća godina! I, ako ubrzamo, vidjet ćemo prve tragove
strukture!”

Dok je govorio, jedan od nukleotidnih lanaca počeo se omatati oko sebe i stvarati
spiralu. „Vidite?” povikao je Edmond. „Prošli su milijuni godina, i sustav pokušava
stvoriti strukturu! Sustav pokušava stvoriti strukturu kako bi rasipao energiju, baš
kao što je England predvidio!” Dok se model razvijao, Langdon je zapanjeno
promatrao kako malena spirala postaje dvostruka spirala i svoju strukturu razvija do
dvostruke zavojnice, najslavnijeg kemijskog spoja na svijetu.

„Bože, Roberte...” prošaptala je Ambra širom raširenih očiju. „Je li to...”

„DNK”, objavio je Edmond i zaustavio sliku. „Evo. DNK – temelj svega života.
Živi kod biologije. Pitam vas, zašto bi sustav stvorio DNK trudeći se rasipati
energiju? Pa, zato što mnogo ruku olakšava posao. Šuma rasipa mnogo više sunčeve
svjetlosti od jednog stabla. Ako ste oruđe entropije, najlakše ćete povećati
produktivnost ako napravite vlastite kopije.”

Edmondovo lice sada se pojavilo na ekranu. „Kad sam usmjerio model od ove
točke naprijed, ugledao sam nešto apsolutno čarobno... počela je Darwinova
evolucija.”
Šutio je nekoliko sekundi. „Zašto i ne bi?” nastavio je. „Evolucija je način kojim

univerzum neprekidno ispituje i oplemenjuje svoja oruđa. Ona najsposobnija opstaju
i repliciraju se, neprekidno se poboljšavaju i postaju sve složenija i učinkovitija.
Naposljetku, neka od njih izgledaju kao stabla, a neka, ovaj, poput... nas.”
Edmond je naizgled lebdio u tami svemira, dok se iza njega okretala modra

zemaljska kugla. „Odakle dolazimo?” upitao je. „Istina glasi – dolazimo niotkuda... i
odasvud. Potekli smo iz istih onih fizikalnih zakona koji stvaraju život posvuda u
svemiru. Nismo iznimni. Postojimo sa i bez Boga. Mi smo neizbježan ishod
entropije. Život nije svrha univerzuma. Život je ono što univerzum stvara i
reproducira kako bi rasipao energiju.”
Langdon je osjetio čudan nemir, pitajući se je li dokraja shvatio značenje
Edmondovih riječi. Ova simulacija svakako će prouzročiti promjenu paradigme i

neizbježno izazvati potres u brojnim akademskim disciplinama. No kad je bila riječ o
religiji, pitao se hoće li Edmond promijeniti ljudske svjetonazore. Stoljećima su oni