Page 386 - Dan Brown - Postanak

„Nadam se”, dodao je England, „da ćemo jednoga dana pronaći način kojim
ćemo dokazati da je život spontano nastao iz beživotne tvari... da je rezultat ničeg
drugog osim fizikalnih zakona.”

Fascinantno, razmišljao je Langdon. Jasna znanstvena teorija o mogućem
samozačetku života... bez Božje ruke.

„Ja sam religiozan čovjek”, rekao je England, „no moja je vjera, kao i moja
znanost, vječito u razvoju. Ovu teoriju smatram agnostičkom u pogledu duhovnosti.
Jednostavno pokušavam opisati način na koji tvari ‘jesu’ unutar univerzuma –
duhovnu sferu prepuštam svećenicima i filozofima.”

Mudar mladi čovjek, pomislio je Langdon. Ako se njegova teorija ikad dokaže,
odjeknut će poput bombe u cijelome svijetu.
„No zasad”, rekao je England, „svi se slobodno opustite. Zbog očitih razloga,
ovu je teoriju jako teško dokazati. Moj tim i ja imamo neke ideje o modeliranju
disipacijom pokretanih sustava u budućnosti, no za sada smo godinama daleko od

toga.”
Englandova je slika izblijedjela i na ekranu se ponovno pojavio Edmond koji je
sada stajao, pokraj kvantnog kompjutora. „Ja, naprotiv, nisam godinama daleko.

Ovaj tip modeliranja upravo je ono na čemu radim.”
Prišao je radnoj stanici. „Ako je teorija profesora Englanda ispravna, onda se
cijeli operativni sustav kozmosa može svesti na jednu, najvažniju, naredbu – rasipaj
energiju!”

Edmond je sjeo za stol i bjesomučno počeo udarati po svojoj predimenzioniranoj
tipkovnici. Zasloni pred njim bljesnuli su nekakvim „izvanzemaljskim” računalnim
kodom. „Trebalo mi je nekoliko tjedana kako bih reprogramirao cjelokupni
eksperiment koji prethodno nije uspio. U sustav sam ugradio temeljni cilj – raison
d’être – sustavu sam naredio da pod svaku cijenu rasipa energiju. Potaknuo sam
kompjutor da bude što kreativniji u pokušaju povećanja entropije u primordijalnoj
juhi. I dao sam mu dopuštenje da stvori sva moguća oruđa koja će mu, po njegovu

mišljenju, trebati da to ostvari.”
Edmond je prestao tipkati, okrenuo se na stolcu prema publici. „Zatim sam
pokrenuo model/simulaciju i dogodilo se nešto nevjerojatno. Pokazalo se da sam
uspješno otkrio ‘sastojak koji nedostaje’ u mojoj virtualnoj primordijalnoj juhi.”

Langdon i Ambra napeto su gledali u ekran na kojem se počeo vrtjeti animirani
prikaz modela iz Edmondova kompjutora. Ponovno je sve upalo duboko u uskipjelu
primordijalnu juhu, povećalo se do subatomske razine; vidjele su se kemikalije kako
se kovitlaju, vežu i ponovno međusobno povezuju.