Page 381 - Dan Brown - Postanak
P. 381

cementnih blokova, svaki više oronuo od prethodnika, koji su se polagano raspadali
             u hrpu krhotina.

                 Ponovno  se  pojavila  doktorica  Gerhard,  znanstvenica  s  naočalama.  „Živimo  u
             entropijskom univerzumu”, rekla je, „u svijetu čiji fizikalni zakoni raspršuju, nipošto
             ne  ustrojavaju.  Dakle,  pitanje  glasi:  kako  se  beživotne  kemikalije  mogu  nekim
             čudom  ustrojiti  u  složene  oblike  života?  Nikad  nisam  bila  religiozna,  no  moram
             priznati  kako  je  postojanje  života  jedini  znanstveni  misterij  koji  me  uvjerio  da
             razmotrim  ideju  Tvorca.”  Edmond  se  stvorio  i  odmahnuo  glavom.  „Užasno  me
             živcira  kad  se  pametni  ljudi  koriste  riječju  ‘Tvorac’...”  Dobrohotno  je  slegnuo
             ramenima.  „To  čine,  znam,  zato  što  znanost  jednostavno  ne  posjeduje  uvjerljivo
             objašnjenje početaka života. No, vjerujte mi, ako tragate za nekakvom nevidljivom
             silom  koja  stvara  red  u  kaotičnom  univerzumu,  postoje  mnogo  jednostavniji

             odgovori od Boga”
                 Edmond je podigao papirnati tanjur na kojem su rasuti ležali komadići željeznih
             strugotina. Zatim je uzeo velik magnet i postavio ga ispod tanjura. Strugotine su se
             odmah  posložile  u  organizirani  luk,  savršeno  se  smještajući  jedna  uz  drugu.

             „Nevidljiva sila upravo je organizirala strugotine. Je li to bio Bog? Nije... bio je to
             elektromagnetizam.” Zatim se stvorio pokraj velikog trampolina. Na napetoj površini
             ležale su stotine pikula. „Nasumična zbrka pikula”, izjavio je, „no ako učinim ovo...”
             Podignuo  je  kuglu  za  kuglanje  na  rub  trampolina  i  zakotrljao  je  prema  elastičnoj
             tkanini. Njezina težina stvorila je duboko udubljenje te su se raštrkane pikule odmah
             sjurile u udubinu i stvorile krug oko kugle. „Božja ruka koja ustrojava?” Edmond je
             zastao. „Ne, opet... bila je to samo gravitacija.”

                 Zatim  se  pojavio  u  krupnom  planu.  „Dakle,  ispostavilo  se  da  život  nije  jedini
             primjer univerzuma koji stvara red. Nežive molekule neprekidno se organiziraju u
             složene strukture.”

                 Pojavila se montaža slika – vrtlog tornada, snježna pahulja, namreškano riječno
             korito, kristal kvarca, Saturnov prsten.
                 „Kao što vidite, ponekad univerzum organizira materiju – što je naizgled čista
             suprotnost entropiji.” Edmond je uzdahnuo. „Dakle, koje je od toga? Je li univerzum
             skloniji redu? Ili kaosu?”

                 Edmond se ponovno pojavio, sada na stazi koja je vodila prema čuvenoj kupoli
             Tehnološkog instituta u Massachusettsu. „Kako tvrdi većina fizičara, odgovor glasi
             kaosu. Entropija je istinski vladar, te se univerzum neprekidno raspada i teži neredu.
             Što je prilično depresivna poruka.” Edmond je zastao i nasmijao se. „No susreo sam
             sjajnog mladog fizičara koji vjeruje kako postoji kvaka... kvaka koja možda skriva
             ključ tajne kako je počeo život.”
   376   377   378   379   380   381   382   383   384   385   386