Page 380 - Dan Brown - Postanak
P. 380

92.





             A M B R A   V I D A L   S J E D I L A   J E zatravljena i zamišljala milijune ljudi diljem
             svijeta  koji  su,  upravo  sada,  baš  kao  i  ona,  potpuno  obuzeti  Edmondovom
             prezentacijom.

                 „Dakle,  koji  sam  to  sastojak  previdio?”  upitao  je  Edmond.  „Zašto  moja
             primordijalna juha odbija proizvesti život? Nisam imao pojma – pa sam učinio ono
             što čine svi uspješni znanstvenici. Pitao sam pametnijega od sebe.”

                 Pojavila se znanstvenica s naočalama: dr. Constance Gerhard, biokemičarka sa
             Sveučilišta  Stanford.  „Kako  možemo  stvoriti  životi”  Nasmijala  se  i  odmahnula
             glavom. „Ne možemo. To je bit. Kad je riječ o procesu stvaranja – prijeći onaj prag
             gdje  nežive  kemikalije  stvaraju  žive  tvari  –  sva  naša  znanost  odlazi  u  vjetar.  Ne
             postoji  mehanizam  unutar  kemije  koji  bi  objasnio  kako  dolazi  do  toga.  Zapravo,
             sama  ideja  da  se  stanice  same  ustrojavaju  u  žive  oblike  naizgled  je  u  izravnom
             sukobu sa zakonom entropije!”

                 „Entropija”, ponovio je Edmond koji se pojavio na prekrasnoj plaži. „Entropija
             je samo fin način da se kaže: sve se raspada.  Znanstvenim  jezikom,  ‘organizirani
             sustav neizbježno propada’.” Pucnuo je prstima i pod nogama mu je niknuo raskošan
             dvorac  od  pijeska.  „Upravo  sam  milijune  pješčanih  zrnaca  organizirao  u  dvorac.
             Provjerimo  što  o  tome  misli  svemir.”  Nekoliko  sekundi  poslije,  navro  je  val  i
             otplavio  dvorac.  „Aha,  univerzum  je  otkrio  moja  organizirana  pješčana  zrnca  i
             dezorganizirao  ih,  razasuvši  ih  po  plaži.  To  je  entropija  na  djelu.  Kada  valovi
             naplavljuju  obalu,  za  njima  nikad  ne  ostaju  dvorci  od  pijeska.  Entropija  rastače
             strukture. Dvorci od pijeska nikad se sami od sebe ne pojavljuju u univerzumu, oni
             samo nestaju.”

                 Edmond  je  ponovno  zapucketao  prstima  i  pojavio  se  u  elegantno  namještenoj
             kuhinji.  „Kad  zagrijavate  kavu”,  rekao  je,  iz  mikrovalne  pećnice  izvukavši  šalicu
             kave iz koje se pušilo, „toplinsku energiju usmjerujete u šalicu. Ako ostavite šalicu
             sat  vremena  na  pultu,  toplina  se  raspršuje  po  prostoru  i  ravnomjerno  širi,  kao  i

             pješčana  zrnca  na  plaži.  Opet  entropija.  I  proces  je  nepovratan.  Ma  koliko  dugo
             čekali, univerzum nikad neće nekom čarolijom ponovno zagrijati kavu.” Edmond se
             nasmiješio.  „Niti  će  sastaviti  razbijeno  jaje  ili  ponovno  podići  urušeni  dvorac  od
             pijeska.”
                 Ambra se sjetila da je jednom vidjela instalaciju nazvanu Entropija – niz starih
   375   376   377   378   379   380   381   382   383   384   385