Page 378 - Dan Brown - Postanak

kojoj se buran vrtlog virtualnih atoma i molekula spajao i razdvajao.

„Nažalost”, javio se Edmond, ponovno izronivši na ekranu, „simulacija koja se
suočava s toliko mogućih permutacija iziskuje golemu razinu procesorske snage –
što je potpuno izvan mogućnosti ijednog računala na Zemlji.” Oči su mu ponovno
zasjale od uzbuđenja. „Ovaj... svih osim jednoga!’

Zagrmjele su orgulje i zasvirale slavni uvodni triler Bachove Tokate i fuge u d-
molu, u trenu kad se pojavila zadivljujuća panorama Edmondova velikog dvokatnog
kompjutora.

„E-Wave”, prošaptala je Ambra, prvi put se oglasivši nakon dugo vremena.
Langdon je zurio u ekran. Naravno... genijalno.

Uz dramatičnu pratnju orgulja, Edmond je započeo grozničav videoobilazak svog
superkompjutora te na kraju otkrio svoju „kvantnu kocku”. Orgulje su zagrmjele –
Edmond je doslovno prevrnuo nebo i zemlju.

„Dakle, poanta je priče”, završavao je, „da E-Wave može ponoviti Miller-Ureyev
eksperiment u virtualnoj stvarnosti, i to zastrašujuće točno. Ne mogu, naravno,
modelirati cijeli primordijalni ocean, pa sam stvorio isti onaj petlitarski zatvoreni
sklop kakvim su se poslužili Miller i Urey.”

Pojavila se virtualna epruveta puna kemikalija. Kadar tekućine uvećavao se i
uvećavao sve dok ona nije dosegla atomsku razinu – otkrila je atome kako skaču u
ugrijanoj mješavini, vežu se i ponovno povezuju pod utjecajem topline, elektriciteta i
fizike gibanja.

„Ovaj model obuhvaća sve što smo otkrili o primordijalnoj juhi od vremena
Miller-Ureyeva eksperimenta – među ostalim i moguću prisutnost hidroksilnih
radikala iz električno nabijene pare, karbonilnih sulfida nastalih nakon vulkanske
aktivnosti i utjecaj teorija ‘reducirane atmosfere’.”
Virtualna tekućina na ekranu nastavila je ključati i počeli su se stvarati grozdovi

atoma.
„Ubrzajmo proces...” uzbuđeno je rekao Edmond i snimka se ubrzala i zamutila,
pokazujući nastanak sve složenijih spojeva. „Nakon tjedan dana počeli smo otkrivati
iste one aminokiseline koje su pronašli Miller i Urey.” Slika se ponovno zamutila i

ubrzala. „I onda... poslije pedeset godina, počeli smo nazirati elemente ustroja RNK-
a.”
Tekućina se mućkala sve brže i brže.

„Pa sam je pustio!” povikao je Edmond čiji je glas dobivao na snazi.

Molekule na ekranu nastavile su se spajati, složenost struktura rasla je kako je
program jurio stoljećima, tisućljećima, milijunima godina. Dok su slike jurile