Page 377 - Dan Brown - Postanak

kugli, razbila ih i poslala četiri kugle svaku u svoju rupu.

„Četiri kugle”, Edmond je rekao gledajući mobitel. „Pristojan udarac.” Pogledao
je publiku. „Ne vjerujete mi?”

Zapucketao je prstima iznad stvarnog biljarskog stola i bijela se kugla otkotrljala,
pojurila preko stola, bučno se zabila u ostale kugle i raštrkala ih. One iste četiri kugle
upale su u iste ona četiri rupe.
„Nije baš pravi vremeplov”, rekao je Edmond smješkajući se, „ali nam

omogućava da pogledamo u budućnost. Osim toga, dopušta mi preinačiti zakone
fizike. Na primjer, mogu ukloniti trenje tako da kugla nikad ne uspori... i kotrlja se
zauvijek, sve dok i posljednja kugla ne upadne u rupu.”
Pritisnuo je nekoliko tipaka i ponovno pokrenuo simulaciju. Taj put, poslije
razbijanja, kugle nisu usporile – divljački su poskakivale po stolu i naposljetku
nasumce popadale u rupe, sve dok nisu ostale samo dvije koje su jurile po stolu.

„Ako mi dosadi čekati da te dvije zadnje upadnu”, rekao je Edmond, „mogu
ubrzati proces.” Dodirnuo je zaslon i dvije preostale mahnito su ubrzale i ludovale po
stolu sve dok konačno nisu upale u rupe. „Na taj način mogu vidjeti budućnost,
mnogo prije nego što se ostvari. Računalne simulacije zapravo su virtualni

vremeplovi.” Zastao je. „Naravno, sve je to prilično jednostavna matematika u
malenom, zatvorenom sustavu kakav je biljarski stol. No što je sa složenijim
sustavima?”
Edmond je podigao Miller-Ureyevu epruvetu i nasmiješio se. „Slutim da
pogađate kamo smjeram. Računalno modeliranje vid je vremeplova i omogućava
nam vidjeti budućnost... možda čak i milijarde godina u budućnost.”

Ambra se promeškoljila na kauču, no nije skidala pogled s Edmondova lica.

„Kao što možete zamisliti”, govorio je Edmond, „nisam prvi znanstvenik koji
sanja o modeliranju primordijalne juhe. U biti, riječ je o očitom eksperimentu – no u
praksi, to je zamršeno klupko.”

Ponovno su se pojavila uzburkana primordijalna mora prošarana munjama,
vulkanima i golemim valovima. „Modeliranje oceanske kemije zahtijeva simulaciju
na molekularnoj razini. To bi bilo poput vremenske prognoze koja je toliko točna da
pokazuje pravi položaj svake molekule zraka u bilo kojem trenutku. Svaka suvisla
simulacija primordijalnog mora stoga bi zahtijevala računalo koje bi moralo
razumijevati ne samo zakone fizike – kretanje, termodinamiku, gravitaciju, očuvanje
energije i tako dalje – nego i kemije, kako bi moglo precizno obnoviti veze koje bi se
stvarale između pojedinih atoma unutar ključale oceanske kaše.”

Pogled na ocean sada se spustio među valove, sve do jedne uvećane kapi vode, u