Page 374 - Dan Brown - Postanak

„Prvi uzrok”, izjavio je Edmond. „Tim se pojmom Darwin koristi kako bi opisao
taj neuhvatljivi trenutak Postanka. Dokazao je da se život kontinuirano razvija, no
nije uspio shvatiti kako je proces otpočeo. Drugim riječima, Darwinova teorija
opisuje opstanak najsposobnijih, ali ne i postanak onih najsposobnijih.”

Langdon se nasmijao – nikad nije čuo baš takvo objašnjenje te postavke.

„Dakle, kako je život došao na Zemlju? Drugim riječima, odakle dolazimo?”
Edmond se nasmijao. „U sljedećih nekoliko minuta, dobit ćete odgovor na to pitanje.
No, vjerujte mi, ma koliko taj odgovor bio nevjerojatan, to je samo polovica
večerašnje priče.” Pogledao je ravno u kameru i zloslutno se nasmiješio. „Dakle,
kako stvari stoje, potpuno je fascinantno odakle to dolazimo... a neopisivo je
šokantno kamo idemo.” Ambra i Langdon upitno su se pogledavali i, iako je
Langdon slutio kako je ovo još samo jedno Edmondovo pretjerivanje, izjava je u
njemu izazvala priličan nemir.

„Ishodište života...” nastavio je Edmond, „ostaje velikim misterijem još od dana
kada su nastale prve priče o Postanku. Milenijima su filozofi i znanstvenici tražili
barem neki trag tog prvog trenutka života.” Edmond je podigao već poznatu
epruvetu s mutnom tekućinom. „U pedesetima su takva dva istraživača – kemičari
Miller i Urey – izvela smion eksperiment u nadi da će otkriti kako je točno započeo
život.” Langdon se nagnuo i došapnuo Ambri. „Ta epruveta je ondje” Pokazao je
prema pijedestalu u kutu.

Ona se iznenadila. „Zašto bi je Edmond imao?”

Langdon je slegnuo ramenima. Sudeći prema neobičnoj zbirci predmeta u
Edmondovu stanu, ta epruveta vjerojatno je bila samo djelić povijesti znanosti koji je
želio posjedovati.

Na ekranu je bljesnuo izblijedjeli članak New York Timesa od 8. ožujka 1953. s
naslovom „Pogled dvije milijarde godina unatrag”.
„Očito je”, rekao je Edmond, „da je eksperiment podigao prašinu. Posljedice su
mogle biti revolucionarne, osobito za religiozni svijet. Da se život kojim čudom

pojavio u toj epruveti, znali bismo nedvojbeno da su zakoni kemije sami dostatni da
stvore život. Ne bismo više trebali nadnaravno biće koje poseže s neba i daruje nam
iskru Postanka. Shvatili bismo da se život jednostavno dogodio... kao neizbježan
nusproizvod prirodnih zakona. I još važnije, morali bismo zaključiti da ako se život
spontano pojavio ovdje na Zemlji, gotovo sigurno pojavio se i negdje drugdje u
svemiru, što bi značilo da čovjek nije jedinstven; da čovjek nije središte Božjeg
univerzuma; da čovjek nije sam u svemiru.”

Edmond je uzdahnuo. „Ipak, kao što mnogi od vas znaju, Miller-Ureyev
eksperiment nije uspio. Proizveli su aminokiseline, ali ništa ni blizu životu. Kemičari