Page 372 - Dan Brown - Postanak

primordijalnoj Zemlji.

„Roberte!” povikala je Ambra s drugog kraja prostorije. „Počinje.”
„Stižem”, rekao je i krenuo prema kauču, odjednom obuzet sumnjom da je

maločas nazro dio onoga na čemu je Edmond radio.
Dok je prelazio prostoriju, Langdon se prisjetio Edmondova dramatičnog uvoda
iznad tratine u Guggenheimu. Noćas budimo poput prvih istraživača, govorio je,
onih koji su za sobom ostavili sve i zaplovili preko beskrajnih oceana. Doba religije

primiče se kraju i sviće doba znanosti. Samo zamislite što bi se dogodilo ako bismo
kakvim čudom doznali odgovore na najvažnija pitanja života.
Dok se smještao pokraj Ambre, na golemom zidnom zaslonu počelo je konačno
odbrojavanje.

Ambra ga je promatrala. „Roberte, jesi li dobro?”

Langdon je kimnuo u času kad je dramatična glazbena podloga preplavila sobu, a
Edmondovo se lice, visoko metar i pol, materijaliziralo na zidu pred njima. Slavni
futurist izgledao je mršavo i umorno, ali se široko smiješio u kameru.

„Odakle dolazimo?” upitao je, a uzbuđenje u glasu raslo mu je kako je glazba
jenjavala. „I kamo idemo?”
Ambra je zgrabila Langdonovu ruku i uzbuđeno je stisnula.

„Ta dva pitanja dio su iste priče”, izjavio je Edmond. „Stoga, krenimo od početka
– od samog početka.”

Edmond je zaigrano kimnuo, posegnuo u džep i izvukao maleni, stakleni predmet
– epruvetu s mutnom tekućinom na kojoj su stajala izblijedjela imena Millera i
Ureya.

Langdon je osjetio kako mu srce brzo udara.
„Naše putovanje počinje davno... četiri milijarde godina prije Krista... i pluta u
primordijalnoj juhi.”