Page 357 - Dan Brown - Postanak

87.

U S V E T I Š T U N A P U Š T E N E K A P E L E, Langdon i Ambra pratili su
Winstonov glas krećući se oko dvokatnog superkompjutora. Kroz debelo staklo čuli
su dubinsko vibriranje i bubnjanje koje je stvarao divovski stroj. Langdon je imao
jeziv dojam da zuri u kavez neke zatočene zvijeri.

Buku, kako je objašnjavao Winston, nije stvarala elektronika nego golema mreža
ventilatora, hladnjaka i crpki za vodeno hlađenje, potrebnih da spriječe pregrijavanje
stroja.

„Ovdje je užasno bučno”, rekao je Winston. „I ledeno. Nasreću, Edmondov je
laboratorij na gornjoj razini.”

Ugledali su spiralno stubište uz vanjski zid staklom ograđenog prostora. Na
Winstonovu naredbu, Langdon i Ambra popeli su se stubama i zaustavili na metalnoj
platformi ispred staklenih okretnih vrata.
Langdon se nasmijao vidjevši da je futuristički ulaz u Edmondov laboratorij
ukrašen kao vrata neke kuće u predgrađu – s otiračem, lažnom lončanicom i

klupicom ispod koje su ležale papuče – Langdon je shvatio, pomalo rastužen, da su
sigurno pripadale Edmondu.
Iznad vrata visio je uokviren citat.

Uspjeh je sposobnost da se
iz jednog neuspjeha ide u drugi
i pritom ne izgubi entuzijazam.

– WINSTON CHURCHILL

„Još Churchilla”, rekao je Langdon i Ambri pokazao natpis.
„Edmondov omiljeni citat”, ubacio se Winston. „Rekao je da savršeno opisuje
najveću prednost kompjutora.”

„Kompjutora?” upitala je Ambra.

„Da, kompjutori su beskonačno uporni. Mogu pogriješiti milijardu puta, a da me
to nimalo ne ozlojedi. Milijarditi put bacam se na rješavanje problema jednako
žustro kao i prvi put. Ljudi to ne mogu.”