Page 359 - Dan Brown - Postanak

modrosivu površinu. Langdon joj se pridružio i oboje su se odražavali u njezinoj
blistavoj površini.

Je li to kompjutori pitao se Langdon. Za razliku od stroja u prizemlju, ovaj je bio
mrtvački tih – nepomičan i beživotan – kao metalni monolit.

Plavkasti odsjaj stroja Langdona je podsjetio na superračunalo iz devedesetih
„Duboko plavetnilo”, koje je zapanjilo svijet pobijedivši svjetskog šahovskog prvaka
Garija Kasparova. Otad je napredak računalne tehnologije postalo gotovo nemoguće
pratiti.

„Želite li zaviriti unutra?” oglasio se Winston kroz zvučnike iznad njih.
Ambra je naglo podigla pogled. „U kocku?”

„Zašto ne?” javio se Winston. „Edmond bi bio ponosan da vam može pokazati
njezinu unutrašnjost.”

„Nije nužno”, rekla je Ambra i skrenula pogled prema Edmondovu uredu.
„Radije bih se posvetila upisivanju zaporke. Kako ćemo to napraviti?”
„Za to trebate samo nekoliko sekundi, a do emitiranja imamo više od jedanaest

minuta. Samo zavirite.”
Ispred njih se otvorila ploča na plohi kocke okrenute prema Edmondovu uredu i
otkrila debelo staklo. Langdon i Ambra zaobišli su je i prislonili lica uz prozirni
otvor.

Langdon je očekivao da će vidjeti još jedan čvrsto zbijen splet žica i treperavih
svjetala. No nije vidio ništa slično. Na njegovo zaprepaštenje, unutrašnjost kocke
bila je mračna i pusta – kao prazna sobica. Jedino što je, kako se činilo, sadržavala
bili su pramenovi bijele maglice što su se kovitlali u zraku kao u kakvoj hladnjači. Iz
debele ploče od pleksiglasa zračila je neopisiva studen.

„Ovdje nema ničega”, rekla je Ambra.

Ni Langdon nije vidio ništa, ali je osjećao prigušeno, pravilno pulsiranje što je
dopiralo iz unutrašnjosti kocke.
„Taj spori ritam”, rekao je Winston, „pulsiranje je cijevi rashladnog sustava.

Zvuči kao ljudsko srce.”
Upravo tako, pomislio je Langdon kojeg je ta usporedba uznemirila.

U unutrašnjosti kocke polagano su se počela paliti crvena svjetla. Isprva je
Langdon vidio samo bijelu maglu i prazan prostor – praznu, četverokutnu komoru.
Kako je sjaj jačao, nešto je bljesnulo u zraku iznad podija te je vidio da sa svoda,
poput stalaktita, visi nekakav složeni metalni valjak.

„A ovo je razlog”, rekao je Winston, „zašto kocka mora ostati hladna.” Cilindar