Page 360 - Dan Brown - Postanak
P. 360

koji  je  visio  sa  svoda  bio  je  otprilike  metar  i  pol  dugačak,  sastavljen  od  sedam
             vodoravnih prstena koji su se, idući naniže, smanjivali u promjeru i stvarali suženi
             stup  diskova  međusobno  povezanih  tankim,  okomitim  šipkama.  Prostor  između
             uglačanih  metalnih  diskova  zauzimala  je  rijetka  mreža  tankih  kabela.  Ledena
             maglica kovitlala se oko cijelog uređaja.

                 „E-Wave”,  objavio  je  Winston.  „Kvantni  skok  –  ne  zamjerite  na  šali  –  iznad
             NASA-ina i Googleova D-Wavea.”

                 Winston je brzo objasnio kako je D-Wave – prvi, primitivni „kvantni kompjutor”
             na svijetu – otvorio vrata vrlog novog svijeta računalne snage koju su se znanstvenici
             i  dalje  trudili  shvatiti.  Kvantno  računarstvo,  umjesto  da  podatke  pohranjuje  u
             binarnom  obliku,  koristi  se  subatomskim  česticama  koje  mogu  biti  istovremeno  u
             nekoliko  različitih  stanja,  što  uzrokuje  eksponencijalan  skok  u  brzini,  snazi  i
             fleksibilnosti.

                 „Edmondov kvantni kompjutor”, govorio je Winston, „strukturno se ne razlikuje
             previše od D-Wavea. Jedina je razlika ta što je kocka obložena osmijem – rijetkim,
             nevjerojatno gustim kemijskim elementom koji pruža pojačanu magnetsku, termičku
             i  kvantnu  zaštitu  te  također,  rekao  bih,  odgovara  Edmondovoj  naklonosti  prema
             dramatičnom.” Langdon se nasmiješio jer je pomislio to isto.

                 „Posljednjih  nekoliko  godina,  dok  se  Googleov  Kvantni  laboratorij  za
             proučavanje  umjetne  inteligencije  koristio  strojevima  poput  D-Wavea  da  poboljša
             sposobnost strojnog učenja, Edmond je u potaji, ovim strojem, pretekao sve. I to je
             učinio iskoristivši smionu ideju...” Winston je zastao. „Bikameralizam.”

                 Langdon se namrštio. Dvodomni parlament?”
                 „Mozak s dvije polutke”, nastavio je Winston. „Lijeva i desna hemisfera.”

                 Bikameralni um, shvatio je konačno Langdon. Jedan od razloga zašto su ljudska
             bića  toliko  kreativna  jest  taj  što  dvije  polovice  mozga  funkcioniraju  potpuno
             različito. Lijeva polutka je analitička i verbalna, dok je desna intuitivna i „sklonija”
             slikama nego riječima.

                 „Trik  je  u  tome”,  rekao  je  Winston,  „da  je  Edmond  odlučio  sklopiti  sintetički
             mozak koji podražava onaj ljudski – što će reći, razdijeljen na lijevu i desnu polutku.
             Iako je, u ovom slučaju, više riječ o spoju prizemlja i kata.”

                 Langdon je zakoračio unatrag i kroz pod pogledao užurbani stroj u prizemlju, te
             se ponovno vratio nijemom „stalaktitu” u nutrini kocke. Dva različita stroja spojena
             ujedan – bikameralni um.

                 „Kad su prisiljeni funkcionirati kao jedno”, nastavio je Winston, „ta dva stroja
             različito  pristupaju  rješavanju  problema  –  i  tako  prolaze  iste  one  sukobe  i
   355   356   357   358   359   360   361   362   363   364   365