Page 354 - Dan Brown - Postanak

86.

K A D J E P R I N C J U L I Á N prošao kroz željezna vrata i ušao u planinu, mučila
ga je pomisao da možda nikad neće izići.

Dolina palih. Što ja radim ovdje?
Prostor iza praga bio je studen i mračan, dvije žarulje jedva su ga uspijevale

osvijetliti. Zrak je vonjao na vlažni kamen.
Muškarac u odori stajao je ispred njih i držao snop ključeva koji su zveckali u
njegovim drhtavim rukama. Juliána nije iznenadilo što se zaposlenik Patrimonio
67
Nacionala trese – pola tuceta Guardijinih agenata poredalo se iza njega u tami.
Otac mi je ovdje. Nesumnjivo su jadnog zaposlenika izvukli iz kreveta usred noći
kako bi za kralja otključao Francovu svetu planinu.
Jedan od agenata brzo im je prišao. „Prinče Juliáne, biskupe Valdespino.
Očekivali smo vas. Ovamo, molim.”

Agent je Juliána i Valdespina poveo do teških, kovanih željeznih vrata na kojima
se kočio zlokobni frankistički simbol – strahotni dvoglavi orao koji je podsjećao na
nacističku ikonografiju.

„Njegovo Veličanstvo je na kraju tunela”, rekao je agent, proveo ih kroz
otključana i djelomično odškrinuta vrata.

Julián i biskup upitno su se pogledali i ušli kroz vrata, obrubljena parom
zastrašujućih metalnih kipova – dva anđela smrti koji su stezali mačeve u obliku
križa.

Još frankističke religiozno-militantne ikonografije, pomislio je Julián kad su on i
biskup započeli svoj dug put u unutrašnjost planine.
Tunel koji se protezao pred njima bio je uređen poput plesne dvorane u
Kraljevskoj palači u Madridu. Savršeno uglačanih crnih mramornih podova i

visokog, kasetiranog svoda, taj kićeni prolaz osvjetljivao je naizgled beskrajan niz
zidnih svijećnjaka u obliku baklji.
No večeras je izvor svjetla u prolazu bio neizmjerno teatralniji. Deseci i deseci

žara – zasljepljujuće sjajnih posuda s vatrom poslaganih poput svjetala na pisti –
bacali su narančast sjaj cijelom duljinom tunela. Tradicionalno su se palile samo za
važne događaje, no kasnonoćni kraljev dolazak očito je zavređivao da ih se užga.