Page 358 - Dan Brown - Postanak
P. 358

„Istina  je”,  priznao  je  Langdon.  „Ja  obično  odustanem  nakon  milijuntog
             pokušaja.”

                 Ambra se nasmiješila i pošla prema vratima.

                 „Pod je staklen”, rekao je Winston kad su se vrata automatski pokrenula. „Molim
             vas da izujete cipele.”
                 Za nekoliko sekundi Ambra je odbacila cipele i bosonoga stupila kroz okretna
             vrata. Dok ju je Langdon tako slijedio, primijetio je neobičnu poruku koja se nalazila

             na otiraču:


                                           NEMA MJESTA KAO ŠTO JE 127.0.0.1

                 „Winstone, ovaj otirač? Ne razumi...”

                 „Lokalno glavno računalo”, odgovorio je Winston.

                 Langdon je ponovno pročitao natpis. „Shvaćam”, rekao je uopće ne shvaćajući i
             onda prošao kroz vrata.

                 Kad je Langdon stupio na stakleni pod, osjetio je da mu od nesigurnosti klecaju
             koljena. Bilo mu je već dovoljno nelagodno stajati na prozirnoj površini u čarapama,
             a lebdjeti točno iznad kompjutora MareNostrum bilo je istinski neugodno iskustvo.
             Pogled  na  veličanstvene  nizove  polica  ispod  njega  Langdona  je  podsjetio  na
             razgledavanje  odozgo  vojske  od  terakote  u  čuvenom  kineskom  arheološkom
             nalazištu u Xi’anu.

                 Langdon je duboko udahnuo i podigao pogled prema bizarnom prostoru ispred
             sebe.
                 Edmondov  laboratorij  bio  je  proziran  četverokut  kojim  je  dominirala  metalna

             modrosiva  kocka  čija  je  glatka  površina  zrcalila  sve  oko  sebe.  Zdesna  kocki,  na
             jednom kraju sobe, nalazio se ultramoderni uredski prostor s polukružnim stolom, tri
             divovska LCD zaslona i različitim tipkovnicama ugrađenim u granitnu radnu ploču.
                 „Kontrolna soba”, prošaptala je Ambra.

                 Langdon je kimnuo i pogledao drugi kraj prostorije gdje su fotelje, kauč i sobni
             bicikl stajali na orijentalnom sagu.

                 Pećina  superračunalnog  čovjeka,  pomislio  je  Langdon,  pretpostavljajući  da  se
             Edmond  potpuno  preselio  u  tu  staklenu  kutiju  dok  je  radio  na  projektu.  Što  li  je
             otkrio  ovdje?  Nakon  prvotnog  oklijevanja,  Langdon  je  osjećao  kako  ga  sve  više
             obuzima intelektualna znatiželja – želja da sazna koji su se misteriji razotkrili ovdje,
             kakve je tajne izronila suradnja genijalnog uma i moćnog stroja.

                 Ambra  je  već  prišla  velikoj  kocki  i  zadivljeno  promatrala  njezinu  uglačanu
   353   354   355   356   357   358   359   360   361   362   363