Page 355 - Dan Brown - Postanak
P. 355
Dok su odbljesci vatre plesali po uglačanu podu, golemi hodnik poprimio je
gotovo nezemaljski izgled. Julián je osjećao sablasno prisustvo onih jadnih duša koje
su rukama dubile tunel, podizale pijuke i lopate, i godinama se tlačile u toj ledenoj
planini, gladne, promrzle, mnoge pomrle, sve na ponos i diku Francu, čija je
grobnica ležala duboko u planini.
Pozorno gledaj, sine, bio mu je rekao otac. Jednoga dana, sravnit ćeš sve to sa
zemljom.
Julián je znao da kao kralj vjerojatno neće imati dovoljno moći da razori tu
veličanstvenu građevinu, ali je ipak morao priznati kako ga je iznenadilo što je
španjolski narod dopustio da ostane ondje stajati, osobito zato što je država željela
ostaviti iza sebe mračnu prošlost i kročiti u nov svijet. A opet, bilo je i onih koji su
čeznuli za starim navadama, te su se svake godine, na obljetnicu Francove smrti,
stotine vremešnih frankista jatile ovamo kako bi mu odale počast.
„Don Juliáne”, tiho mu se obratio biskup da ga ostali ne bi čuli, dok su kročili
sve dublje hodnikom. „Znate li zašto nas je vaš otac pozvao ovamo?”
Julián je odmahnuo glavom. „Nadao sam se da ćete vi znati.”
Valdespino je neobično teško uzdahnuo. „Stvarno ne znam.”
Ako ni biskup ne zna koji su očevi motivi, pomislio je Julián, onda ih ne zna
nitko.
„Samo se nadajmo da je dobro”, rekao je iznenađujuće nježno biskup. „Neke od
njegovih posljednjih odluka...”
„Na primjer da saziva sastanak u utrobi planine umjesto da ostane ležati u
bolnici?”
Valdespino se blago nasmiješio. „Na primjer. Da.”
Julián se pitao zašto se kraljevo osiguranje nije uplelo i odbilo umirućeg monarha
izvesti iz bolnice i prebaciti na ovo zastrašujuće mjesto. A opet, agenti Guardije bili
su obučavani da se pokoravaju bez pitanja, osobito ako bi naredba pristigla od
vrhovnog zapovjednika.
„Nisam se ovdje godinama molio”, rekao je Valdespino gledajući niz vatrom
obasjan hodnik.
Julián je znao da tunel kojim su prolazili nije samo prolaz u planinu – bio je
istodobno i lađa službeno posvećene katoličke crkve. Ispred sebe počeo je nazirati
redove klupa.
68
La basílica secreta – tako ju je Julián nazivao u djetinjstvu.
Izdubljeno u granitu planine, zlatom optočeno svetište na kraju tunela nalikovalo
