Page 352 - Dan Brown - Postanak

prostorije i stvaraju deblo koje se, poput goleme puzavice, uspinjalo okomito do
stropa prve razine.

Kad je Langdon podigao pogled prema drugoj razini golemog staklenog kubusa,
ugledao je posve drugačiji prizor. Ondje je, u središtu poda, na povišenom podiju,
stajala golema, metalna modrosiva kocka – površine gotovo jedan četvorni metar –
bez žica, bez treptavih svjetala; ništa na njoj nije otkrivalo kako bi to mogao biti
vrhunski kompjutor koji je Winston opisivao jedva razumljivim pojmovnikom.

„... qubitovi zamjenjuju binarne brojeve... superpozicija stanja... kvantni
algoritmi... preplitanje i tuneliranje...”

Langdonu je postalo jasno zašto je Edmond radije razgovarao o umjetnosti nego
o računalima.
„... što ishodi kvadrilijunima proračuna pomičnog zareza u sekundi”, zaključio je
Winston. „Fuzija ovih dvaju iznimno različitih strojeva iznjedrila je najmoćnije
superračunalo na svijetu.”

„Moj Bože”, prošaptala je Ambra.

„Ispričavam se, gospođice Vidal”, ispravio ju je Winston, „to je ipak Edmondov
Bog.”