Page 350 - Dan Brown - Postanak

otmici, dvorskim spletkama – koje bi mogle zasjeniti njegovu znanost.”

„Sasvim opravdano, profesore”, ubacio se Winston. „Iako vjerujem da previđate
jednu važnu činjenicu – priče o zavjeri važan su razlog zašto sve to prati toliki broj
gledatelja diljem svijeta. Bilo ih je 3,8 milijuna tijekom Edmondova večerašnjeg
prijenosa – no sad, poslije svih dramatičnih zbivanja u posljednjih nekoliko sati,
procjenjujem da otprilike dvjesto milijuna ljudi prati priču na novinskim portalima,
društvenim medijima, televiziji i radiju.”

Brojka je Langdonu zvučala zastrašujuće, iako se prisjećao kako je više od
dvjesto milijuna ljudi pratilo finale Svjetskog nogometnog prvenstva, a petsto
milijuna gledalo prvo slijetanje na Mjesec, i to prije pola stoljeća kad nitko nije imao
internet, a televizori su bili daleko manje rasprostranjeni.

„Profesore, možda to nije slučaj u vašoj akademijskoj zajednici”, rekao je
Winston, „no ostatak svijeta pretvorio se u reality-show. Ironično je to što su ljudi
koji su pokušali ušutkati Edmonda postigli upravo suprotno – nikad brojnija publika
nije pratila objavu nekog znanstvenog otkrića u povijesti. To me podsjeća na slučaj
kad je Vatikan osudio vašu knjigu Kršćanstvo i sveto ženstvo koja je nakon toga
postala bestseler.”

Zamalo bestseler, pomislio je Langdon, ali je shvatio što je Winston htio reći.

„Privući najveći mogući broj gledatelja bio je jedan od Edmondovih glavnih
ciljeva”, rekao je Winston.
„U pravu je”, rekla je Ambra gledajući Langdona. „Dok smo Edmond i ja
osmišljavali događanje u Guggenheimu, Edmond je bio obuzet time da privuče što
brojniju publiku i pridobije što veći broji gledatelja.”

„Kao što rekoh”, naglasio je Winston, „približavamo se trenutku medijske
zasićenosti, i nema boljeg trenutka od sadašnjeg da objavimo otkriće.”

„Jasno”, rekao je Langdon. „Samo nam reci što da radimo.”

Idući hodnikom pristigli su do neočekivane zapreke – ljestava, nezgrapno
postavljenih preko hodnika kao da netko kreči, koje su ih spriječile da nastave, osim
ako ih ne maknu ili se provuku ispod njih.
„Ljestve”, rekao je Langdon. „Da ih maknem?”

„Ne”, odgovorio je Winston. „Edmond ih je namjerno ovdje postavio i to još
davno.”

„Zašto?” upitala je Ambra.

„Kao što znate, Edmond je prezirao sve oblike praznovjerja. I zato je namjerno
svakog jutra prolazio ispod ljestava na putu do posla – pokazivao bogovima dugi
nos. Štoviše, ako bi ikoji gost ili tehničar odbio proći ispod ljestava, Edmond bi ga