Page 349 - Dan Brown - Postanak
P. 349

šumarak oko kapelice pust. Barem zasad.

                 Kad se okrenuo Ambri, primijetio je svjetlo koje je treperilo u dnu predvorja i
             osvjetljavalo prolaz između stupova. Ambra i on prošli su onuda i našli se u dugom
             hodniku. Svjetla su sad zatreperila na drugom kraju hodnika, pokazujući im put.

                 Dok su išli hodnikom, Winston je govorio: „Smatram da bismo radi postizanja
             što  veće  medijske  eksponiranosti  trebali  smjesta  poslati  obavijest  svim  svjetskim
             medijima da se uskoro spremamo emitirati prezentaciju pokojnog Edmonda Kirscha.
             Ako  medijima  osiguramo  dodatno  vrijeme  da  najave  događaj,  to  će  radikalno
             povećati broj pratitelja.”

                 „Zanimljiva  ideja”,  rekla  je  Ambra  i  ubrzala  korak.  „Što  misliš,  koliko  bismo
             trebali pričekati? Ne želim ništa prepuštati slučaju.”
                 „Sedamnaest minuta”, odgovorio je Winston. „Znači da će emitiranje početi na
             puni sat – ovdje u tri ujutro, a diljem Amerike u najgledanijem terminu.”

                 „Savršeno”, rekla je.

                 „Onda  dobro”,  zacvrkutao  je  Winston.  „Priopćenje  za  medije  ide  odmah,  a
             prezentaciju emitiramo za sedamnaest minuta.”

                 Langdon se trudio pratiti Winstonov munjevit ritam planiranja. Ambra je ispred
             njega išla hodnikom. „Koliko je zaposlenika ovdje noćas:
                 „Nijedan”, odgovorio je Winston. „Edmond je bio opsjednut sigurnošću. Ovdje

             doslovno  nema  ljudi.  Ja  nadzirem  sve  računalne  mreže,  kao  i  rasvjetu,  hlađenje  i
             osiguranje. Edmond se šalio kako u eri ‘pametnih’ kuća on prvi posjeduje pametnu
             crkvu.”
                 Langdon  je  slušao  samo  jednim  uhom  jer  su  mu  misli  obuzele  strepnje  zbog
             svega  što  su  se  spremali  izvesti.  „Winstone,  misliš  li  stvarno  da  je  sada  pravi
             trenutak za objavu Edmondove prezentacije?”

                 Ambra se naglo zaustavila i zagledala u njega. „Roberte, naravno da je! Zato smo
             ovdje! Cijeli svijet gleda! I ne znamo hoće li još tko doći i pokušati nas spriječiti –
             moramo to obaviti sada, prije nego što bude prekasno.”

                 „Slažem se”, rekao je Winston. „Statistički gledano, ova priča primiče se točki
             zasićenja.  Mjereno  terabajtima  medijskih  podatka,  otkriće  Edmonda  Kirscha
             trenutačno je jedna od najvažnijih medijskih priča desetljeća – što ne iznenađuje s
             obzirom na eksponencijalni rast internetske zajednice u posljednjih deset godina.”

                 „Roberte?”  pritiskala  ga  je  Ambra  netremice  ga  promatrajući.  „Zašto  si
             zabrinut?”

                 Langdon je oklijevao – trudio se otkriti izvor svoje neočekivane neodlučnosti.
             „Zbog Edmonda sam zabrinut, zbog svih tih noćašnjih priča o zavjeri – o ubojstvu,
   344   345   346   347   348   349   350   351   352   353   354