Page 327 - Dan Brown - Postanak
P. 327

77.





             „ R O B E R T E . . . ? ”   P R O Š A P T A O je neki glas.

                 Langdon je pokušao odgovoriti, ali mu je u glavi bubnjalo.
                 „Roberte...?”

                 Meka  ruka  dodirnula  mu  je  lice  i  Langdon  je  polagano  otvorio  oči.  Nakratko
             dezorijentiran, isprva je pomislio da sanja. Anđeo u bijelom lebdi nada mnom.

                 Kad je Langdon prepoznao njezino lice, slabašno se osmjehnuo.

                 „Bogu  hvala”,  rekla  je  Ambra  i  izdahnula.  „Čuli  smo  pucanj.”  Spustila  se  do
             njega. „Ne diži se.”
                 Dok se Langdonu vraćala svijest, osjetio je naglu navalu straha. „Onaj koji je

             napao...”
                 „Nema  ga”,  prošaptala  je  Ambra,  a  glas  joj  je  bio  miran.  „Na  sigurnom  si.”
             Pokazala je preko ruba okna. „Pao je. Sve do dolje.”

                 Langdon  se  naprezao  upiti  novosti.  Sve  mu  se  polagano  vraćalo.  Trudio  se
             potjerati  maglu  iz  misli  i  vidjeti  koje  je  sve  ozljede  zadobio  –  pozornost  mu  se
             okrenula dubokom pulsiranju u lijevom kuku i oštroj boli u glavi. Osim toga, ništa
             nije bilo slomljeno. Zvukovi policijskih prijemnika odjekivali su stubištem.

                 „Koliko dugo... sam bio...”

                 „Par  minuta”,  rekla  je  Ambra.  „Budio  si  se  i  opet  tonuo.  Netko  te  mora
             pregledati.”
                 Langdon  se  oprezno  pridigao  i  sjeo,  te  se  naslonio  na  zid  stubišta.  „Bio  je  to
             mornarički... časnik”, rekao je. „Onaj koji je...”

                 „Znam”, rekla je Ambra i kimnula. „Onaj koji je ubio Edmonda. Policija ga je
             upravo identificirala. Dolje su, na dnu stuba s tijelom, i žele da daš izjavu, no otac
             Bena rekao im je da ovdje neće nitko prije hitne koja bi trebala stići svaki tren.”

                 Langdon je kimnuo, u glavi mu je tuklo.

                 „Vjerojatno  će  te  odvesti  u  bolnicu”,  rekla  mu  je  Ambra,  „što  znači  da  ti  i  ja
             moramo porazgovarati odmah... prije nego što dođu.”
                 „Razgovarati... o čemu?.”

                 Ambra ga je zabrinuto promatrala. Nagnula se tik do njegova uha i prošaptala:
   322   323   324   325   326   327   328   329   330   331   332