Page 244 - Dan Brown - Postanak
P. 244

„Istina”,  rekao  je  Winston,  „no  lokalne  vlasti  i  dalje  će  vas  progoniti  kao
             otmičara.  Nećete  biti  na  sigurnom  sve  dok  palaču  ne  potučete  u  igri  koji  je
             započela.”

                 „Kako?” upitala je Ambra.

                 Winston je nastavio bez oklijevanja: „Palača se okoristila medijima protiv vas,
             no to je batina s dva kraja.”
                 Langdon i Ambra slušali su Winstona kako na brzinu iznosi jednostavan plan za

             koji  je  Langdon  morao  priznati  da  će  u  trenutku  među  njihovim  progoniteljima
             stvoriti pomutnju i kaos.
                 „Učinit ću to”, odmah je pristala Ambra.

                 „Jesi  li  sigurna?”  oprezno  ju  je  upitao  Langdon.  „Nakon  toga,  za  tebe  nema
             povratka.”

                 „Roberte”, rekla je, „ja sam te uvukla u sve ovo i sad si u opasnosti. Palača je
             podlo iskoristila medije kao oružje protiv tebe, a sad ću ga okrenuti na njih.”
                 „Sasvim prikladno”, dodao je Winston. „Tko se mača laća, od mača i pogiba.”

                 Langdon je ostao bez teksta. Je li to Edmondov kompjutor upravo parafrazirao
             Eshila i Bibliju? Upitao se bi li bilo prikladnije citirati Nietzschea: „Tko god se bori
             protiv čudovišta neka pazi da pritom i sam ne postane čudovište. „

                 Prije nego što se Langdon stigao ponovno pobuniti, Ambra se uputila hodnikom
             s  Edmondovim  mobitelom  u  ruci.  „Roberte,  pronađi  zaporku!”  doviknula  mu  je
             preko ramena. „Vraćam se odmah.”

                 Langdon  ju  je  promatrao  kako  nestaje  u  uskom  tornjiću  odakle  je  spiralno
             stubište vodilo do krovišta Case Milà, za koje je bilo opće poznato da je opasno.

                 „Pazi!” povikao je za njom.
                 Ostavši sam u Edmondovu apartmanu, Langdon je provirio niz zavojit, zmijolik
             hodnik i pokušao povezati sve što je ondje vidio – vitrine s neobičnim predmetima,
             uokvireni citat koji tvrdi da je Bog mrtav i neprocjenjivog Gauguina koji postavlja
             ista ona pitanja koja je Edmond iste večeri postavio svijetu: Odakle dolazimo? Kamo

             idemo?
                 No nije pronašao ništa što bi upućivalo na Edmondove moguće odgovore na ta
             pitanja. Dosad je njegova pretraga knjižnice iznjedrila samo jedan svezak koji bi se

             mogao  pokazati  važnim  –  Neobjašnjena  umjetnost–  knjiga  fotografija  ljudskom
             rukom načinjenih tajanstvenih struktura, među njima Stonehengea, glava s Uskršnjeg
             otoka  i  „pustinjskih  crteža”  iz  Nazce  –  geoglifa  tolikih  razmjera  da  ih  se  može
             razaznati samo iz visine.
   239   240   241   242   243   244   245   246   247   248   249