Page 246 - Dan Brown - Postanak

57.

„J A N I S A M M O N S T R U M”, izjavio je Ávila, ispuštajući zrak dok se olakšavao
u prljavi pisoar na opustjelom odmorištu uz autocestu N-240.

Pokraj njega Uberov vozač je drhtao, očito previše nervozan da se pomokri.
„Prijetili ste... mojoj obitelji.”

„Ako ostanete poslušni”, odvratio je Ávila, „uvjeravam vas da im se neće ništa
dogoditi. Samo me odvezite do Barcelone, ostavite tamo i rastat ćemo se kao
prijatelji. Vratit ću vam novčanik, zaboraviti adresu i više nikad ne morate ni
pomisliti na mene.”

Vozač je gledao ravno naprijed, usne su mu drhtale.
„Vjernik ste”, rekao je Ávila. „Vidio sam vam papinski križ na vjetrobranu. Ma
što mislili o meni, možete pronaći mir znajući da večeras obavljate Božji posao.”
Ávila je završio s mokrenjem. „Čudni su putovi Gospodnji.”

Ávila se malo udaljio i provjerio keramički pištolj za pojasom. Bio je nabijen s
preostalim metkom. Pitao se hoće li ga noćas morati iskoristiti.

Potom je prišao umivaoniku i nalio vodu u dlanove; ugledao je tetovažu za koju
mu je Regent naredio da je načini za slučaj da ga uhite. Nepotrebna mjera opreza,
smatrao je Ávila, koji se osjećao kao neuhvatljiv duh koji jezdi kroz noć.

Podigao je pogled do prljava zrcala – zaprepastio ga je vlastiti odraz. Kad se
posljednji put pogledao, na sebi je imao svečanu bijelu odoru, uškrobljeni ovratnik i
mornaričku kapu. Nakon što je svukao gornji dio odore, više je nalikovao na
kamiondžiju – u majici s V-izrezom i šilterici koju je posudio od vozača.

Taj neuredni čovjek u zrcalu Ávilu je podsjetio na to kako je izgledao u danima
dok je pijan mrzio sebe – nakon eksplozije koja mu je pobila obitelj.
Bio sam u bezdanu.

Znao je da je prekretnica bio onaj dan kad ga je njegov fizioterapeut Marco
namamio na vožnju na selo i susret s „papom”.

Ávila neće nikad zaboraviti kako se približavao sablasnim tornjevima
Palmarijanske crkve, kako je prošao kroz visoka zaštitna vrata i ušao u katedralu
usred mise, dok je gomila vjernika klečala u molitvi.

Svetište je osvjetljavalo samo prirodno svjetlo iz visokih vitraja, a u zraku se