Page 249 - Dan Brown - Postanak

„No, djelujemo li?” upitao je papa. „Ustaje li Katolička crkva u Rimu kao što je
ustao Isus? Ne, ne ustaje. Danas se s najmračnijim zlima svijeta sučeljavamo samo
našom sposobnošću da praštamo, da volimo, da suosjećamo. I stoga dopuštamo – ne,
mi potičemo – zlo da buja. Kao odgovor na bezbrojne zločine počinjene nad nama,
tankoćutno izražavamo zabrinutost politički korektnim izrazima, podsjećajući jedni

druge kako je zločinac takav samo zbog tegobna djetinjstva, siromaštva ili zato što
su njegovi voljeni bili žrtvama zločina – te stoga njegova mržnja nije njegov grijeh.
Velim, dosta je! Zlo je zlo! Svi smo mi prošli muku u životu!”
Pastva je spontano zapljeskala – što Ávila još nije doživio na misi.

„Odlučio sam danas progovoriti o praštanju”, nastavio je papa, s rukom i dalje na
Ávilinu ramenu, „zato što je među nama osobit gost. Želio bih zahvaliti admiralu
Luisu Ávili što nas je blagoslovio svojom nazočnošću. On je poštovan i odlikovan
pripadnik španjolske vojske koji se suočio s nezamislivim zlom. Kao i svi mi, i on se
borio s praštanjem.”

Prije nego što se Ávila stigao pobuniti, papa je detaljno iznosio sve Áviline muke
– gubitak obitelji u terorističkom napadu, pad u alkoholizam i, na kraju, neuspjeli
pokušaj samoubojstva. Ávila se prvo razgnjevio na Marca što je iznevjerio njegovo
povjerenje, ali je, slušajući vlastitu životnu priču, osjetio neobičnu snagu. Bilo je to
javno priznanje da je došao do dna, ali je, nekim čudom, uspio preživjeti.

„Kažem vam svima”, rekao je papa, „da se Bog umiješao u život admiralu Ávili i
da ga je spasio... zbog višeg cilja.”

Tada se palmarijanski papa Inocent XIV. okrenuo i prvi put pogledao Ávilu.
Njegove duboko usađene oči kao da su Ávili prodirale u dušu; osjećao je da je
nabijen snagom kakvu nije oćutio godinama.

„Admirale Ávila”, izjavio je papa, „vjerujem da za tragičan gubitak koji ste
pretrpjeli nema oprosta. Vjerujem kako vaš gnjev – vašu pravičnu žudnju za
osvetom – ne možete utažiti okrenuvši i drugi obraz. Niti tako treba biti. Vaša bol bit
će pokretač vašeg spasenja. Ovdje smo da vas podržimo! Da vas volimo! Da
stanemo uz vas i pomognemo vam da gnjev preobrazite u moćnu snagu dobra na
svijetu! Slava Bogu!”

„Slava Bogu”, odazvala se pastva.
„Admirale Ávila”, nastavio je papa, netremice admiralu zureći u oči. „Kako glasi
geslo španjolske armade?”

„Pro Deo et patria”, odmah je odgovorio Ávila.

„Da. Pro Deo et patria. Za Boga i domovinu. Svi smo počašćeni što smo danas u
prisutnosti odlikovanog mornaričkog časnika koji je toliko dobro služio svojoj