Page 239 - Dan Brown - Postanak

Palomini roditelji odbili su kćeri dopustiti povratak u rodni Cádiz, jer bi time
nanijela sramotu njihovoj kući. Umjesto toga, upozorili su je da je njezina tragična
sudbina jasan znamen Božjega gnjeva, te da je kraljevstvo nebesko nikad neće
prihvatiti ako se, dušom i tijelom, do kraja života ne preda Kristu.

Nakon što je rodila Edmonda, Paloma je radila kao spremačica u motelu i trudila
se podizati ga najbolje što je mogla. Noću je, u njihovu sirotinjskom stanu, čitala
Sveto pismo i molila se za oprost, no bijeda je samo bujala, a uz nju i uvjerenje da
Bog još nije zadovoljan njezinom pokorom.

Osramoćena i prestrašena, Paloma je, nakon pet godina, povjerovala kako bi
najplemenitiji čin majčinske ljubavi prema djetetu bio podariti mu nov život,
zaštićen od Božje kazne za njezine grijehe. Zato je petogodišnjeg Edmonda smjestila
u sirotište i vratila se u Španjolsku gdje gdje se zaredila. Edmond je nikad više nije
vidio.

Kad mu je bilo deset godina, Edmond je saznao da mu je majka umrla u
samostanu, nakon vjerskog posta koji si je sama nametnula. Tjelesne muke nadjačale
su je te se objesila.

„Priča nije lijepa”, Edmond je rekao Langdonu. „Te detalje saznao sam dok sam
bio u srednjoj školi – i kao što možeš zamisliti, majčin tvrdokorni fanatizam ima
puno veze s mojom odbojnošću prema religiji. Nazivam to ‘Trećim Newtonovim
zakonom odgoja djece’: za svako bezumlje postoji jednako i suprotno bezumlje.”

Čuvši priču, Langdon je shvatio zašto je Edmond bio toliko ogorčen i gnjevan
kad ga je upoznao na njegovoj prvoj godini na Harvardu. Langdon se također čudio
kako se Edmond nikad nije žalio na nesretno djetinjstvo. Umjesto toga, proglasio se
sretnikom zbog svih tih tegoba, zato što su poslužile kao snažna motivacija u
ostvarenju dvaju ciljeva iz djetinjstva – prvi, da se izvuče iz siromaštva, i drugi, da
pomogne razotkriti licemjerstvo vjere koje je, kako je vjerovao, uništilo njegovu
majku.

Ostvario je oba, tužno je pomislio Langdon i nastavio prekapati knjižnicu.

Kad je počeo pregledavati novu policu, spazio je mnoge poznate mu naslove,
većinom važne za Edmondovu životnu okupaciju opasnosti religije:

ILUZIJA O BOGU
BOG NIJE VELIK
PORTABL-ATEIST
PISMO KRŠĆANSKOJ NACIJI
KRAJ VJERE
BOŽJI VIRUS – KAKO RELIGIJA INFICIRA NAŠE ŽIVOTE I KULTURU