Page 247 - Dan Brown - Postanak
P. 247
osjetio oštar miris tamjana. Kad je Ávila ugledao pozlaćene oltare i tamne drvene
klupe, shvatio je kako su glasine o basnoslovnom bogatstvu palmarijanaca istinite.
Crkva je bila lijepa kao i svaka katedrala koju je Ávila vidio, no znao je da ova
katolička crkva nije slična nijednoj drugoj.
Palmarijanci su zakleti protivnici Vatikana.
Dok je stajao uz Marca u dnu katedrale, Ávila je promatrao pastvu i pitao se kako
je sekti uspjelo toliko procvasti nakon što je otvoreno objavila svoje protivljenje
Rimu. Očito je palmarijanska osuda sve liberalnijeg Vatikana pogodila žicu vjernika
željnih konzervativnijeg tumačenja vjere.
Hramljući niz prolaz na štakama, Ávila se osjećao kao jadni bogalj koji hodočasti
u Lourdes, nadajući se čudesnom ozdravljenju. Razvodnik je pozdravio Marca i
poveo ih do ograđenih sjedala u prvome redu. Župljani u blizini radoznalo su
pogledavali da vide tko je zaslužio poseban tretman. Ávila je požalio što ga je Marco
nagovorio da odjene mornaričku odoru s odličjima.
Mislio sam da ću se sastati s papom.
Ávila je sjeo i podigao pogled prema glavnom oltaru, gdje je mladi župljanin u
odijelu čitao iz Biblije. Prepoznao je odlomak – Evanđelje po Marku.
„Otpustite ako što imate protiv koga da i vama Otac vaš, koji je na nebesima,
otpusti vaše prijestupke.” 55
Još praštanja, pomislio je Ávila i namrštio se. Osjećao se kao da je odlomak već
tisuću puta čuo od savjetnika i opatica u mjesecima poslije terorističkog napada.
Čitanje je završilo i akordi orgulja odjeknuli su svetištem. Pastva je ustala kao
jedan i Ávila se nevoljko pridigao, protrnuvši od bola. Otvorila su se skrivena vrata
iza oltara i pojavio se čovjek koji je izazvao valove ushita među okupljenima.
Muškarac je djelovao kao da je u pedesetima – uspravan, kraljevskoga držanja,
otmjene pojave i oštra pogleda. Nosio je bijelu mantiju, zlatnu stolu, izvezen pojas i
draguljima ukrašenu papinsku pretiosa mitru. Primicao se, s rukama ispruženima
prema pastvi i kao da je lebdio krećući se prema središtu oltara.
„Evo ga”, ushićeno je prošaptao Marco. „Papa Inocent Četrnaesti.”
Uzeo je ime papa Inocent XIV? Ávila je znao da su palmarijanci priznavali
legitimitet svih papa sve do Pavla VI., koji je umro 1978.
„Točno na vrijeme”, rekao je Marco. „Sprema se održati propovijed.”
Papa je krenuo prema središtu podignutog oltara, zaobišao propovjedaonicu,
sišao i stao u istoj razini sa župljanima. Popravio je bežični buba-mikrofon, ispružio
ruke i srdačno se nasmiješio.
