Page 19 - Dan Brown - Postanak
P. 19
bezdana.
Strahotan događaj koji je zamalo razorio Ávilin život prije pet godina vječno će
vrebati u zakucima njegova uma – jedan zaglušujući trenutak kada se zemlja otvorila
i progutala ga.
U katedrali u Sevilli.
Na uskrsno jutro.
Andaluzijsko sunce kuljalo je kroz vitraje i bacalo kaleidoskope žarkih snopova
boja po kamenoj unutrašnjosti katedrale. Orgulje su grmjele u radosti slavlja dok je
tisuće vjernika slavilo čudo uskrsnuća.
Ávila je klečao i čekao pričest dok mu se srce nadimalo od zahvalnosti. Poslije
cijelog života koji je odslužio na moru, bio je blagoslovljen najvećim od Božjih
darova – obitelji. Široko se smiješeći, Ávila se okrenuo i preko ramena pogledao
svoju mladu suprugu Mariju koja je sjedila u klupama, u previsokoj trudnoći da bi
izdržala dug hod niz prolaz. Kraj nje, njihov trogodišnji sin Pepe mahnuo je
uzbuđeno ocu. Ávila je namignuo dječaku, a María se toplo nasmiješila suprugu.
Hvala ti, Bože, pomislio je Ávila okrećući se da bi primio sakrament.
Trenutak poslije, gromoglasna eksplozija zatresla je drevnu katedralu.
U jednom bljesku, cijeli njegov svijet buknuo je u plamenu.
Udar je Ávilu silovito zabio u ogradu; tijelo mu je gnječio vreli val krhotina i
dijelova ljudskih tijela. Kad je došao k svijesti, nije mogao disati u gustome dimu i
načas nije imao pojma gdje se nalazi ni što se zbilo.
A onda je, ponad zvonjave u ušima, začuo bolne krikove. Ávila se pridigao na
noge i s užasom shvatio gdje je. Uvjeravao je sebe da je sve to strašan san. Oteturao
je kroz dimom ispunjenu katedralu, probijao se kroz unakažene i uplakane žrtve,
beznadno posrtao do mjesta gdje su se prije samo nekoliko trenutaka smiješili
njegova žena i sin.
Ondje nije bilo ničega.
Ni klupa ni ljudi.
Samo krvave krhotine na čađavom kamenom podu.
To mračno sjećanje nasreću je raspršilo zvonce s ulaznih vrata. Ávila je zgrabio
svoj tonik i brzo otpio, tjerajući tamu onako kako je to morao činiti već bezbroj puta.
Vrata bara širom su se otvorila, Ávila se okrenuo i ugledao dvojicu krupnih
muškaraca kako posrću. Pjevali su, i pritom falšali, neku irsku borbenu pjesmu,
odjeveni u zelene dresove za fútbol koji su bili nategnuti kako bi im prekrili trbuhe.
Očito je popodnevna utakmica završila u korist irskih gostiju.
