Page 16 - Dan Brown - Postanak
P. 16

Kad me vidiš licem u lice,

                 Otkrit ću ti prazninu.
                 – Edmond












                 Langdon se nasmiješio kad je vidio sliku – lukavu aluziju na događaj u koji je
             Langdon bio uvučen prije nekoliko godina. Obris kaleža, Svetoga grala, otkrivao se
             u praznini između lica.

                 Langdon je stajao ispred tog muzeja, željan otkriti što li se to sprema objaviti
             njegov  nekadašnji  student.  Povjetarac  mu  je  podizao  repove  fraka  dok  je  hodao
             betonskom  stazom  uz  obalu  vijugave  rijeke  Nervión,  nekadašnje  žile  kucavice
             bogatog industrijskog grada. Zrak je blago vonjao na bakar.

                 Dok  je  skretao  stazom,  naposljetku  si  je  dopustio  pogledati  golem,  blještav
             muzej. Tu građevinu nije bilo moguće obuhvatiti jednim pogledom. Umjesto toga,
             pogled mu je lutao amo-tamo, cijelom dužinom bizarnih, izduženih formi.

                 Ova  zgrada  ne  samo  što  krši  pravila,  pomislio  je  Langdon.  Ona  ih  potpuno
             zanemaruje. Savršeno mjesto za Edmonda.

                 Guggenheimov muzej u Bilbau izgledao je kao plod izvanzemaljske halucinacije
             – uzvitlani kolaž izvijenih metalnih obličja koja su se, naizgled posve nasumično,
             upirala jedna o druga. Protežući se u daljinu, kaotična masa oblika bila je oklopljena
             s  više  od  trideset  tisuća  titanijskih  ploča  koje  su  se  ljeskale  poput  riblje  krljušti  i
             istodobno davale zgradi organski i izvanzemaljski izgled – kao da je neki futuristički
             levijatan isplazio iz vode da bi se sunčao na obali rijeke.
                 Kad se zgrada otvorila za javnost 1997., New Yorker je pisao da je arhitekt Frank

             Gehry  stvorio  „fantastičan  brod  snova  valovitih  formi  titanijskoga  plašta”,  dok  su
             ostali kritičari širom svijeta klicali: „Najveća građevina našeg doba!”, „Neobuzdana
             genijalnost!” i „Zapanjujući arhitektonski podvig!”
                 Od  otvorenja  muzeja  iznikli  su  još  desetci  „dekonstruktivističkih”  zgrada  –

             Disneyjeva koncertna dvorana u Los Angelesu, minhenski stadion BMW World, pa
             čak i nova knjižnica na Langdonovoj alma mater. Sve su se dičile revolucionarno-
             nekonvencionalnim dizajnom i konstrukcijom, no Langdon je nekako sumnjao da bi
             se ijedna od njih, po čistoj silini šoka, mogla nositi s Guggenheimovim muzejom u
             Bilbau.
   11   12   13   14   15   16   17   18   19   20   21