Page 18 - Dan Brown - Postanak
P. 18

02.





             A D M I R A L   R A T N E   M O R N A R I C E Luis Ávila sjedio je na visokom stolcu u
             pustom baru, u nepoznatu mu gradu. Putovanje ga je iscrpilo. Maloprije je sletio u
             ovaj grad, nakon posla koji ga je odveo tisućama kilometara daleko u samo dvanaest
             sati. Otpio je gutljaj drugog tonika i zurio u raznobojan niz boca iza šanka.

                 Svatko  može  ostati  trijezan  u  pustinji,  razmišljao  je,  no  samo  predani  mogu
             sjediti u oazi i odbijati da otvore usta.

                 Ávila  nije  otvorio  usta  vragu  već  gotovo  godinu  dana.  Dok  je  promatrao  svoj
             odraz u zrcalu iznad šanka, dopustio si je rijedak trenutak zadovoljstva slikom koja
             mu je uzvraćala pogled.

                 Ávila  je  bio  jedan  od  onih  mediteranskih  sretnika  za  koje  su  godine  bile  više
             prednost  nego  breme.  Tijekom  godina,  njegove  krute  crne  čekinje  omekšale  su  u
             markantnu  prosijedu  bradu,  plamene  crne  oči  dobile  su  blagost  spokojnog
             samopouzdanja,  a  gladak,  maslinast  ten  zamijenila  je  preplanula  koža  prošarana
             borama, što mu je davalo izgled čovjeka koji vječno zirka prema moru.

                 Čak i sa šezdeset tri godine, tijelo mu je bilo vitko i čvrsto – divljenja vrijednu
             siluetu naglašavala je po mjeri krojena odora. U tom trenutku Ávila je na sebi imao
             svečanu, bijelu mornaričku odoru – kraljevski otmjenu livreju koja se sastojala od
             bijelog  sakoa  na  dvostruko  kopčanje  sa  širokim  crnim  epoletama,  impozantnim
             nizom odličja stečenih u službi, uškrobljene košulje s visokim ovratnikom i svilom
             obrubljenih bijelih hlača.

                 Španjolska armada možda i nije više bila najmoćnija mornarička sila na svijetu,
             ali još uvijek je znala odjenuti časnika.
                 Admiral odoru nije odjenuo godinama – no ovo je bila osobita večer te je, šećući
             se ulicama nepoznata mu grada, uživao u odobravajućim pogledima žena, kao i u
             zaobilaženju muškaraca u širokim lukovima.

                 Svi poštuju one koji se drže svojih principa.

                                    1
                 „¿Otra  tónica?”   upitala  ga  je  privlačna  šankerica.  Bila  je  u  tridesetima,  jedra
             tijela i vedra osmijeha.

                 Ávila je odmahnuo glavom. „No, gracias.”          2

                 Bar  je  bio  potpuno  pust,  a  Ávila  je  osjećao  kako  ga  šankerica  promatra
             zadivljenim pogledom. Godilo mu je što ga ponovno promatraju. Vratio sam se iz
   13   14   15   16   17   18   19   20   21   22   23