Page 24 - Dan Brown - Postanak
P. 24

03.





             M U Z E J S K I   A T R I J podsjećao je na futurističku katedralu.

                 Kad je Langdon kročio unutra, pogled mu je u trenutku poletio uvis, penjući se
             nizom  divovskih  bijelih  stupova  koji  su  stajali  uz  visoku  staklenu  zavjesu  što  se
             uzdizala  šezdeset  metara  do  bačvastog  svoda  s  kojega  su  halogenski  reflektori
             blještali  čistom  bjelinom.  U  zraku  je  mreža  staza  i  balkona  presijecala  nebesa,
             istočkana  crno-bijelim  uzvanicima  koji  su  ulazili  i  izlazili  s  galerija  ili  stajali  uz
             visoke  prozore  i  divili  se  laguni  pod  njima.  U  blizini  je  stakleno  dizalo  nečujno
             klizilo niz zid, vraćajući se da pokupi nove uzvanike.

                 Langdon nikada nije vidio takav muzej. Čak je i akustika bila neobična. Umjesto
             uobičajene  pobožne  tišine  koju  su  stvarali  apsorberi  zvuka,  ovo  mjesto  brujalo  je
             odjecima mrmora i glasova koji su se odbijali s kamena i stakla. Langdonu je jedino
             bio  poznat  sterilni  okus  na  korijenu  jezika  –  muzejski  zrak  bio  je  isti  posvuda  –
             pomno očišćen od svih čestica i oksidansa, a onda ioniziranom vodom ovlažen na 45
             posto vlažnosti.

                 Langdon je prošao niz neobično strogih sigurnosnih provjera, primijetio priličan
             broj  naoružanih  čuvara  i  naposljetku  zastao  pred  još  jednim  pultom.  Mlada  žena
             dijelila je slušalice. „Audioguia?”    7

                 Langdon se nasmiješio. „Ne, hvala.”

                 No,  dok  se  primicao  stolu,  žena  ga  je  zaustavila  i  prebacila  se  na  savršen
             engleski.  „Gospodine,  oprostite,  no  naš  večerašnji  domaćin,  gospodin  Edmond
             Kirsch, zatražio je da svi nose slušalice. One su dio noćašnjeg zbivanja.”
                 „Onda ću ih, naravno, uzeti.”

                 Langdon je posegnuo za slušalicama, ali ga je zaustavila i provjerila njegovo ime
             na  dugom  popisu  uzvanika  –  pronašla  ga  je  i  pružila  mu  slušalice  koje  su  se
             podudarale s brojem uz njegovo ime. „Večerašnji obilazak prilagođen je za svakog
             uzvanika.”

                 Stvarno? Langdon se osvrnuo oko sebe. Ovdje su stotine gostiju.

                 Langdon  je  pogledao  slušalice,  zapravo  tanku  metalnu  petlju  sa  sićušnim
             spužvicama na krajevima. Primijetivši njegov zbunjen pogled, mlada žena prišla mu
             je pomoći.

                 „Ove su prilično nove”, rekla je pomažući mu namjestiti napravu. „Zvučnici ne
   19   20   21   22   23   24   25   26   27   28   29