Page 15 - Dan Brown - Postanak
P. 15

S obzirom na Kirschevu reputaciju inovatora u računalnoj znanosti, čovjek bi ga
             lako mogao zamisliti kao tehno-štrebera zakopčanog do grla. Umjesto toga, on se
             pretvorio  u  suvremenu  pop-ikonu  koja  se  kretala  među  slavnima,  odijevala  po
             najnovijoj  modi,  slušala  zakučastu  alternativnu  glazbu  i  skupljala  gomile
             neprocjenjivih  impresionističkih  i  suvremenih  umjetničkih  djela.  Kirsch  je  često

             pisao Langdonu i tražio njegove savjete o novim umjetninama koje je želio uvrstiti u
             svoju zbirku.
                 A onda bi postupio upravo suprotno, pomislio je Langdon.

                 Prije  otprilike  godinu  dana  Kirsch  je  zatekao  Langdona  pitanjem,  no  ne  o
             umjetnosti,  nego  o  Bogu  –  čudna  tema  za  samoproglašenog  ateista.  Dok  su  jeli
             rebarca  u  bostonskom  restoranu  Tiger  Mama,  Kirsch  je  ispitivao  Langdona  o
             temeljnim  postavkama  raznih  svjetskih  religija,  osobito  o  raznim  inačicama
             Stvaranja.

                 Langdon  mu  je  pružio  solidan  pregled  trenutačnih  vjerovanja  –  od  priče  o
             Postanku  koju  dijele  judaizam,  kršćanstvo  i  islam,  pa  sve  do  hinduističke  priče  o
             Brahmi, babilonske o Marduku te ostalih.

                 „Pitam se”, rekao je Langdon dok su izlazili iz restorana, „zašto se futurist toliko
             zanima za prošlost? Znači li to da je naš slavni ateist konačno otkrio Boga?”

                 Edmond  je  prasnuo  u  smijeh.  „Puste  želje.  Roberte,  samo  procjenjujem
             konkurenciju.”
                 Langdon se nasmiješio. Tipično. „Dakle, znanost i religija nisu suparnici, već je
             riječ  o  dva  različita  jezika  koja  se  trude  ispričati  istu  priču.  Na  ovom  svijetu  ima
             mjesta za obje.”

                 Nakon tog sastanka, Edmond je nestao na gotovo godinu dana. A onda, iz vedra
             neba,  prije  tri  dana,  Langdon  je  primio  omotnicu  s  avionskom  kartom,  hotelskom
             rezervacijom i rukom pisanu Edmondovu poruku kojom ga moli da bude nazočan
             večerašnjem zbivanju. Poruka je glasila: Roberte, bilo bi mi neopisivo drago kad bi
             ti,  od  svih,  mogao  biti  nazočan.  Tvoji  uvidi  tijekom  našeg  posljednjeg  razgovora

             učinili su ovu večer mogućom.
                 Langdon je ostao zbunjen. Ništa u vezi s tim razgovorom nije mu se činilo ni
             izdaleka povezanim s događanjem čiji bi domaćin bio futurist.

                 U FedEx-ovoj omotnici nalazila se i crno-bijela slika dvoje ljudi kako stoje licem
             u lice. Kirsch je Langdonu napisao kratku pjesmu.




                 Roberte,
   10   11   12   13   14   15   16   17   18   19   20