Page 186 - Boris Mouravieff – Gnoza

magnetskog centra, ovog zapovjednog mjesta, ovog nepodijeljenog područja 'B'
utjecaja čije postojanje omogućuje nepristrano promatranje i prosudbu.
Kad je naš unutrašnji svijet pročišćen ulaskom 'B' utjecaja, zrake
kozmičkog Sunca; kad je unutrašnji kavez sagrađen i organiziran kao zapovjedno
mjesto; kad smo prestali lagati sebi; koji stav moramo tada zauzeti prema svijetu
i drugim ljudima? Kao što smo vidjeli, ovaj problem nije nimalo lako riješiti.
Pokušajmo ga jasnije prepoznati. Na taj način, bit ćemo dovedeni bliže rješenju.
Da bi posljednje bilo ispravno, važno je da ne požurujemo stvari. Ako je
napisano: 'kraljevstvo nebesko silom se probija i siloviti ga grabe' 167 , onda ne
smijemo zaboraviti usporediti ovaj tekst s načelom prema kojem je kraljevstvo
Božje unutar nas a ne izvan nas 168 . Stoga je prikladno posegnuti za silom i
nasiljem prije svega prema sebi. Ova metoda je uvijek korisna, i ponekad
neophodna da bi se uklonilo korijenje Iluzije unutar nas, majke laganja sebi. U
našem djelovanju u okruženju u kojem živimo, moramo paziti da ne vjerujemo
kao oni oko nas automatski prate naš stadij evolucije, i da su u svakom trenutku
na razini koju smo mi dosegli slijedeći svjesne i održavane napore koje oni nisu
činili. Takva ideja bi zasigurno bila apsurdna; ali zar čovjek ne živi u apsurdu?

(7)

Osjećaj oslobođenja, iako djelomičnog, i radost koja se osjeća nakon
svake pobjede nad sobom, premašuje ograničeno i slabo razumijevanje vanjskog
čovjeka; i on osjeća potrebu da to izrazi. Ova potreba je na određeni način
opravdana. Međutim moramo biti razboriti. Pravilo Tradicije na ovu temu je
izričito; ona propisuje: 'šuti'. Ali bila bi greška misliti da to zahtijeva pravi zavjet
šutnje. Šutjeti, u ezoteričnom smislu, znači govoriti, ali govoriti unutar dobro
definiranih granica: čovjek mora reći što mora biti rečeno, kad mora biti rečeno, i
kome mora biti rečeno. Ovo prirodno isključuje svo tračanje i brbljanje.
Sljedeći propis, za kojeg se moramo natjerati da ga poštujemo od prvog
koraka u ezoteričnom radu, dodan je pravilu koje propisuje šutnju. Ako
promatramo ljude koji sudjeluju u razgovoru ili općenitoj raspravi, ustvrdit ćemo
da, umjesto da slušaju za sebe, kako bi naučili, i da govore za druge, svatko
govori za sebe, i sluša druge iz pristojnosti prema njima. Ni mi ne izbjegavamo
ovom pravilu. Svatko želi negdje ubaciti svoje ideje, i traži najprikladniju situaciju
da to učini. Dok čekamo svoju priliku, strpljivo i manje više pažljivo slušamo što
se govori. Kad se razgovor vodi na takav način, naravno da je to razgovor gluhih,
gdje rijetko možemo učiti, i gdje općenito ništa ne naučimo. Kad se razdvoje,
svaki sudionik nosi natrag prtljagu s kojom je i došao, s tom razlikom, da ova
vrsta razgovora uzrokuje znatan gubitak finih energija.

167 Matej 11: 12.
168 Luka 17: 21.

184 |