Page 182 - Boris Mouravieff – Gnoza
P. 182
obraćajući Se Ocu, rekao: 'Tvoja je riječ istina.' 160 Ova stvaralačka sila Svijeta,
logosa, koja je Sinova sama priroda, leži unutar nas u našoj najdubljoj srži.
Moramo uočiti da trenutno dajemo podsvjesnom svijetu pojave i poruke
koje zapravo dolaze s viših razina Svijesti. Dotaknut nejasnim sjećanjima, čovjek
dobre vjere i velikodušnog srca ponekad osjeća potrebu za donošenjem utjehe,
note optimizma, i tako iskrivljuje činjenice predstavljajući ih u povoljnom svjetlu.
To je nesumnjivo hvalevrijedan pokušaj, ali je neučinkovit zbog nedovoljno
raspoloživih sredstava. Jer naša riječ još nije riječ Istine. Da su naše laži imale
moć Isusove riječi one bi, uzimajući čudotvornu moć, zapravo poboljšale
činjenice. Činjenice, međutim, ostaju u istom kontekstu kao što su i bile, prije no
što ih je čovjek dobre vjere pokušao poboljšati. Ova vrsta laži se može definirati
kao pokušaj izvođenja čuda s nedovoljnim sredstvima.
(3)
Laži ozbiljno utječu na naš um; one izobličuju nerazvijene organe
Ličnosti, o kojima ovisi napor koji nas mora voditi drugom Rođenju. U vanjskom
čovjeku koji započinje ezoterični rad, ovi organi, koji su u embrionskom stadiju,
su mekši i nježniji nego oni fizičkog fetusa u majčinoj utrobi. Svaka laž ih napada i
izobličuje. Potrebno je vrijeme i svjesni napori da bi se ispravio učinak ovih pravih
trauma i vratilo u prethodno stanje. Štoviše, laganje čini da čovjek koji teži
evoluciji ide natrag. Ono priječi njegov put prema ezoteričnom rastu,
naglašavajući neravnotežu između njegova tri donja centra. To su organi koji,
unatoč svom nedovršenom karakteru, omogućuju čovjeku da primi 'B' utjecaje, i
da se osjeća privučen njima. Njihov rast, ako se odvija na normalan način i u
povoljnim uvjetima, osigurava izgradnju i razvoj magnetskog centra u čovjeku.
Kad živimo u svijetu gdje vlada laganje, zasigurno je teško ako ne i nemoguće
isključiti laganje od početka. Ovo je razlog zašto nam religijski zakon ne brani
kategorično da lažemo. Među Deset Zapovjedi, danih u negativnom obliku kao:
'Ne ubij, ne ukradi, ne počini preljuba' itd., ne nalazimo zapovijed: 'ne laži.' Ne da
je laganje dozvoljeno, nego je prepoznato da ga je nemoguće potpuno suzbiti
dok god čovjek živi u okruženju iluzije; anestetiku kojim Generalni Zakon drži
čovjeka u mreži unutar mreže s uskim prostorom za slobodno kretanje. Dekalog
stoga uzima u obzir samo vrlo uzak sektor ljudskih odnosa gdje je laganje
zabranjeno: ovo podrazumijeva davanje lažnih svjedočanstava protiv prijatelja; i
dok se otvorenost, žeđ za pravdom 161 , i čisto srce 162 veliča u Novom Zavjetu, još
uvijek ne nalazimo izričitu zabranu laganja.
160
Ivan 17: 17.
161 Matej 5: 6.
162 Matej 5: 8.
180 |