Page 182 - Boris Mouravieff – Gnoza
P. 182

obraćajući  Se  Ocu,  rekao:  'Tvoja  je  riječ  istina.' 160   Ova  stvaralačka  sila  Svijeta,
               logosa, koja je Sinova sama priroda, leži unutar nas u našoj najdubljoj srži.
                      Moramo uočiti da trenutno dajemo podsvjesnom svijetu pojave i poruke
               koje zapravo dolaze s viših razina Svijesti. Dotaknut nejasnim sjećanjima, čovjek
               dobre vjere i velikodušnog srca ponekad osjeća potrebu za donošenjem utjehe,
               note optimizma, i tako iskrivljuje činjenice predstavljajući ih u povoljnom svjetlu.
               To  je  nesumnjivo  hvalevrijedan  pokušaj,  ali  je  neučinkovit  zbog  nedovoljno
               raspoloživih sredstava.  Jer naša riječ još nije riječ Istine. Da su naše laži imale
               moć  Isusove  riječi  one  bi,  uzimajući  čudotvornu  moć,  zapravo  poboljšale
               činjenice. Činjenice, međutim, ostaju u istom kontekstu kao što su i bile, prije no
               što ih je čovjek dobre vjere pokušao poboljšati. Ova vrsta laži se može definirati
               kao pokušaj izvođenja čuda s nedovoljnim sredstvima.

                                                  (3)

                      Laži  ozbiljno  utječu  na  naš  um;  one  izobličuju  nerazvijene  organe
               Ličnosti, o kojima ovisi napor koji nas mora voditi drugom Rođenju. U vanjskom
               čovjeku koji započinje ezoterični rad, ovi organi, koji su u embrionskom stadiju,
               su mekši i nježniji nego oni fizičkog fetusa u majčinoj utrobi. Svaka laž ih napada i
               izobličuje. Potrebno je vrijeme i svjesni napori da bi se ispravio učinak ovih pravih
               trauma  i  vratilo  u  prethodno  stanje.  Štoviše,  laganje  čini  da  čovjek  koji  teži
               evoluciji  ide  natrag.  Ono  priječi  njegov  put  prema  ezoteričnom  rastu,
               naglašavajući  neravnotežu  između  njegova  tri  donja  centra.  To  su  organi  koji,
               unatoč svom nedovršenom karakteru, omogućuju čovjeku da primi 'B' utjecaje, i
               da  se  osjeća  privučen  njima.  Njihov  rast,  ako  se  odvija  na  normalan  način  i  u
               povoljnim uvjetima, osigurava izgradnju i razvoj magnetskog centra u čovjeku.
               Kad živimo u svijetu gdje vlada laganje, zasigurno je teško ako ne i nemoguće
               isključiti  laganje  od  početka.  Ovo  je  razlog  zašto  nam  religijski  zakon  ne  brani
               kategorično da lažemo. Među Deset Zapovjedi, danih u negativnom obliku kao:
               'Ne ubij, ne ukradi, ne počini preljuba' itd., ne nalazimo zapovijed: 'ne laži.' Ne da
               je laganje dozvoljeno, nego je prepoznato da ga je nemoguće potpuno suzbiti
               dok  god  čovjek  živi  u  okruženju  iluzije;  anestetiku  kojim  Generalni Zakon  drži
               čovjeka u mreži unutar mreže s uskim prostorom za slobodno kretanje. Dekalog
               stoga  uzima  u  obzir  samo  vrlo  uzak  sektor  ljudskih  odnosa  gdje  je  laganje
               zabranjeno: ovo podrazumijeva davanje lažnih svjedočanstava protiv prijatelja; i
               dok se otvorenost, žeđ za pravdom 161 , i čisto srce 162  veliča u Novom Zavjetu, još
               uvijek ne nalazimo izričitu zabranu laganja.




               160
                  Ivan 17: 17.
               161  Matej 5: 6.
               162  Matej 5: 8.

                                                 180 |
   177   178   179   180   181   182   183   184   185   186   187