Page 184 - Boris Mouravieff – Gnoza

Beskorisne laži drugima su svrstane u zasebnu kategoriju. Ovo je mnogo
manje štetno nego laganje sebi - i lakše za nadvladati i izliječiti; mnogo lakše
nego laganje sebi, koje ponekad uzima iznimno fino nijansirane oblike koji
zahtijevaju potpunu i održavanu pažnju, zajedno s metodičnim i ustrajnim
naporima prisutnosti u sebi. Uklanjanje bespotrebnog laganja drugima ne
zahtijeva neprekidan napor: čovjek samo mora promatrati da vidi da ono ne
sklizne u razgovoru. U trenutku kad nam je to na usnama jednostavan napor
pažnje je dovoljan da bi ga zaustavio. Zbog toga se u borbi za istinu preporuča da
se počne s ovom vrstom laži.
Moramo primijetiti osobitost koja razlikuje rad na ove dvije kategorije
laganja. Lako razumijemo da laganje sebi, ili borba protiv ovakve vrste laganja,
nije izvana primjetna. Zasigurno, čim se poduzme ovakva borba, unutrašnji stav
čovjeka prema onima oko njega, i općenitije prema ljudima s kojima dođe u
kontakt, može pretrpjeti određene promjene. Međutim, ove promjene ne smiju
uzeti previše očigledan karakter. Čovjek mora pustiti vremenu da učini potrebne
prilagodbe između unutrašnje evolucije i odgovora iz njegove okoline.
Kad prestanemo lagati bespotrebno, to će također biti neprimjetno
onima oko nas. Može se reći da se u prakticiranju borbe protiv ove dvije
kategorije laži ne mijenjaju čovjekovi odnosi s drugim ljudima na bilo koji način,
iako to ima jak učinak za osobu koja to poduzima. Možemo to stoga započeti bez
odgađanja, dokle god to radimo diskretno kako ne bismo privlačili pažnju na
sebe, te tako izazvali povećanje pritiska Generalnog Zakona.
Kao i u svim lakšim unutrašnjim borbama, jedina stvarna poteškoća u
borbi protiv bespotrebnih laži dolazi iz činjenice da mi ne obraćamo pažnju na
njih, tako da danas, kao jučer, naš jezik mehanički nastavlja svoje obmanjivo
pričanje. Obično tek nakon dugotrajnog brbljanja primijetimo da smo izgubili
odluku da više ne lažemo bespotrebno. Međutim, mi puno dobivamo
isključivanjem ove 'slavine': tako čuvamo znatnu količinu fine materije.
Što se tiče napora za susprezanje laganja sebi, ono za sobom povlači
drugačije i važne posljedice. Takve laži puštaju duboko korijenje. U ovom
području, nekad se pojavljuju paradoksalne situacije, neke od njih takve
psihološke suptilnosti da ih je teško izvući izvan sjene. Dovoljno je spomenuti
pitanje brakova gdje jedan od partnera, shvativši da je ova zajednica pogreška,
ustraje u pokušajima da sam sebe uvjeri u suprotno. Ako je on po prirodi odan,
udvostručit će svoju ljubaznost prema svom partneru kao da je to doista prema
njegovom polarnom biću. Besmislenost situacije doseže svoje granice ako drugi
partner reagira prihvaćajući odgovarajući stav - bez da stvarno osjeća bilo kakav
iskren ili spontan žar nježnosti. Ova prava 'igra ljubavi' je očigledno najveći
dobitak Generalnog Zakona. Opasnost s ezoteričnog gledišta je ta da, pukom
silom navike, ovakva situacija poprima za jednog od partnera, ili čak za oboje,
vrijednost istinske ljubavi. Ova vrsta laganja sebi može se nastaviti desetke

182 |